Koliko tableta košta Bosnalijek

Ruski ulagači su stekli kontrolu nad „Bosnalijekom“ za 32 miliona KM da bi dvije godine kasnije bankrotirali, ostajući dužni sarajevskoj tvornici lijekova gotovo onoliko koliko su uložili u njenu kupovinu

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Ambiciozni šef predstavništva bosanskohercegovačke tvornice lijekova u Moskvi Nedim Uzunović nije očajavao kada je početkom 2012. godine dobio otkaz. Umjesto potrage za novim poslom on je kovao plan o povratku u staru kompaniju. Učinio je to „na velika vrata“. U Rusiji je pronašao ulagače koji su ubrzo počeli kupovati udjele u sarajevskom „Bosnalijeku“, firmi u kojoj je doskora radio.

Novi vlasnici su već naredne godine preuzeli većinski paket dionica „Bosnalijeka“, imenovali svoju upravu i na njeno čelo postavili Uzunovića. Zauzvrat je kompanija pod njegovim vođstvom odmah počela isporučivati velike količine lijekova vlasnicima u Rusiju. Međutim, skoro dvije godine nakon prve isporuke oni su bankrotirali, dugujući „Bosnalijeku“ približno onoliko koliko su uložili u njegovo preuzimanje.

Sarajevska tvornica je nakon svega nastavila isporučivati lijekove u Rusiju drugim kompanijama iza kojih, također, stoje vlasnici „Bosnalijeka“. Oni od početka prikrivaju identitet, kao i porijeklo novca uloženog u kupovinu vlasničkih udjela „Bosnalijeka“, koristeći se mrežom povezanih preduzeća u Rusiji i offshore firmi u svijetu. No, sve to omogućili su ljudi iz Bosne i Hercegovine (BiH).

Uprkos brojnim prijavama, podnijetim u protekle tri godine zbog sumnji u pranje novca investiranog u trgovinu dionicama „Bosnalijeka“, nezakonitim trgovanjem udjelima ove kompanije i njenim nasilnim preuzimanjem te, najposlije, sklapanju spornih ugovora o isporuci lijekova u Rusiju, Tužilaštvo BiH ne nalazi razloge za krivično gonjenje osumnjičenih. Osim Uzunovića važnu ulogu u preuzimanju „Bosnalijeka“ su imali i: predstavnik ruskih investitora a kasnije i predsjednik Nadzornog odbora „Bosnalijeka“ Konstantin Zevlov, bivši direktor nekadašnje Brokerske kompanije „Eurohaus“ Zijad Blekić, bivši uposlenik ove brokerske kuće Edin Dizdar, predsjednik Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH Hasan Ćelam i još nekoliko osoba koje su sudjelovale u trgovini dionicama.

Ruski zajmovi

Prema dokumentaciji koju posjeduje Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), novac za kupovinu „Bosnalijekovih“ dionica obezbijedila je ruska farmaceutska kompanija „Imperia Pharma“ iz Sankt Peterburga. Vlasnik ove firme je offshore kompanija „Luveri International Limited“ sa Gibraltara. Gibraltar je jedna od svjetskih offshore zona koju koriste vlasnici firmi kako bi utajili porez ili oprali novac zarađen nezakonitim poslovima.

Ovo je samo jedna u lancu firmi iz poreskih oaza preko kojih su poslovali vlasnici „Bosnalijeka“. Tajnovitim putevima prolazio je i novac kojim je kupljena sarajevska tvornica lijekova.

„Imperia Pharma“ je najprije u junu 2012. godine pozajmila 22 miliona dolara offshore Investicijskom fondu „Haden“, posredstvom kojeg je kupila lanac apoteka „Erkafarm“ iz Moskve.

„Haden“ je registrovan 1996. godine u Luksemburgu kao firma za posredovanje u kupovini drugih preduzeća. Međutim, sve do kupovine „Erkafarma“ nije se bavio poslovima za koje je registrovan.

Tri mjeseca nakon što je prešao u vlasništvo „Imperia Pharme“ „Erkafarm“ daje zajam „Hadenu“ za kupovinu dionica „Bosnalijeka“. U Izvještaju o aktivnosti u 2012. godini „Haden“ navodi da je u septembru potpisao ugovor o zajmu sa „Erkafarmom“ na 20 miliona eura (39,1 milion KM), da bi krajem godine limit bio povećan na 25 miliona eura (48,9 miliona KM). Dodatnih 7,8 miliona maraka kredita „Haden“ je dobio od sarajevske podružnice ruske Sberbanke u martu 2013. godine. Otplatu ovog kredita garantovala je „Imperia Pharma“.

Ove zamršene finansijske transakcije omogućile su prikrivanje porijekla novca i njegovih vlasnika, uz mogućnost utaje poreza.

Iako se „Haden“ i danas vodi kao formalni vlasnik dijela „Bosnalijeka“, ova firme je u kreditnom zahtjevu Sberbanci objasnila da je samo posrednik u preuzimanju sarajevske kompanije za račun i u interesu „Imperia Pharme“.

„Haden“ je tako za kupovinu „Bosnalijeka“ imao na raspolaganju najmanje 56 miliona KM. Međutim, izvještaji o uplatama na Sarajevskoj berzi pokazuju da je za kupovinu dionica potrošeno tek nešto više od polovine tog novca.

Naime, „Haden“ je angažovao sarajevsku Brokersku kuću „Eurohaus“ za posredovanje u kupovini dionica na lokalnoj berzi. Tokom 2012. i 2013. godine uplatio im je 34 miliona KM avansa. Sve naloge za isplate potpisivao je „Hadenov“ opunomoćenik Konstantin Zevlov, direktor Odjela pravnih poslova „Imperia Pharme“. Izbor „Eurohausa“ za posrednika je bio mudar poslovni potez kupaca jer su ljudi u ovoj brokerskoj kompaniji i imali veliki utjecaj u institucijama koje regulišu tržište vrijednosnih papira u BiH. U vrijeme preuzimanja „Bosnalijeka“ Zijad Blekić je bio direktor „Eurohausa“ i predsjednik Nadzornog odbora Sarajevske berze (SASE), dok je uposlenik „Eurohausa“ Edin Dizdar istovremeno bio i član Nadzornog odbora Registra vrijednosnih papira (RVP) FBiH.

Njihovim angažmanom je „Haden“ kupio 29,94 posto udjela u „Bosnalijeku“ koje je platio oko 32 miliona maraka. „Eurohaus“ je nakon kupovine u aprilu 2013. godine vratio nepotrošenih 2,05 miliona KM na „Hadenov“ račun u Luksemburgu.

Finansijsko-obavještajna jedinica Luksemburga je utvrdila da je “Haden” ovaj novac šest dana kasnije uplatio projektantskoj kompaniji “Arhing E&C” na račun u Švicarskoj. “Arhing E&C” je firma Zlatana Brkića, državljanina BiH koji živi u Rusiji, koja je u februaru 2013. sklopila poslovni ugovor sa “Hadenom”. Brkić je posredno povezan i sa direktorom “Bosnalijeka” Nedimom Uzunovićem jer dijeli vlasništvo nad dvjema hrvatskim firmama sa Uzunovićevim puncem Eminom Hadžiomerovićem.

Hadžiomerović je bio uzrujan kada smo ga pitali o poslovnom odnosu sa Brkićem. Kazao je da su vlasnici građevinske firme u Trogiru: “Gradimo kuće i to je normalna stvar”.

Obašnjava da je Brkića upoznao u Rusiji gdje je i sam radio, ali da o njegovim poslovima ne zna mnogo.

“Otkud ja znam ko šta radi i odakle prima i kakve novce”, kaže Hadžiomerović i dodaje da je svojevremeno i sam iz Rusije prebacio u Hrvatsku i Sloveniju nekoliko miliona eura.

“Sve pare koje dođu preko banke su legalne. (…) Nijedna banka neće pustiti pare koje nisu kako treba”, objašnjava Hadžiomerović.