Samra Menzilović Ćatić: Prva dama do trona, pa sama

Kolumne
Samra Menzilović Ćatić: Prva dama do trona, pa sama
Poslije onog drugog velikog rata, pričalo se da je jedan poznati narodni partizanski heroj slabo napredovao u karijeri jer mu je u biografiji bilo upisano da mu je brat bio u četnicima, ali mu je brat zato napredovao vrlo brzo jer mu je brat bio u partizanima.

Prva dama do trona, pa sama


Poslije onog drugog velikog rata, pričalo se da je jedan poznati narodni partizanski heroj slabo napredovao u karijeri jer mu je u biografiji bilo upisano da mu je brat bio u četnicima, ali mu je brat zato napredovao vrlo brzo jer mu je brat bio u partizanima.


Ko li će kome pomoći ili odmoći u produžetku uspješne karijere u ovoj porodično-političkoj trakavici Izetbegovića? Mnogi oni, koji dobro poznaju odnose “prve dame” i muža joj, slažu se da je Seka porodični generator i da je u velikoj mjeri opravdala onu našu žensku floskulu da iza uspješnog muškarca stoji žena. 


Šta rade prve dame u svijetu politike, to nam je uveliko poznato. One su nosioci kojekakvih humanih i humanitarnih projekata i kada im muževi “trune o velikoj politici”, one se druže i bivaju humane. Ne sjećam se neke naše prve dame, iz prethodnih mandata muževa im, ni kako izgleda, a kamoli da se družila po bjelosvjetskim metropolama s pravim “prvim damama” ili da je nešto, ne daj bože, radila. Sve su one, svojevoljno ili po diktatu ili našem običaju, bile negdje duboko u sjeni ili mraku i nisu ih ni pokazivali u javnosti.


Seka je prva žena, kao jedna od tri naše prve dame, od tri naša sadašnja predsjednika, koja se pokazuje i dokazuje. Mnogima nije pravo, i to javno pokazuju, na koji način Seka gazi do zvijezda ili trona, ali ona uspijeva i ne osvrće se, a plaćanje i polaganje računa javnosti za svoje postupke ostavlja svom uzoritom mužu, koji vadi kestenje iz vatre, bilo mu pravo ili ne.

Opet mi sinu ona s početka priče, ko će kome doći glave ili karijere, i sve mi se čini da to u ovoj porodično-političkoj priči nije slučaj, nego je bliže onoj “ko će kome, ako neće svoj svome”. Samo mi nije jasno da li je to ono kad se svoj svome okači kao geviht oko vrata nasred pučine da mu pokaže koliko mu znači ili kad ga bespogovorno i slijepo podržava u svemu, pa i u zaludjelom sunovratu beznadežnih ideja i umišljaja.

Čini mi se da je u ovom slučaju i jedno i drugo izvjesno i samo je pitanje kome će se obiti o glavu ili karijeru. Doduše, muškarac iz ove priče je već dosegao svoj zenit i vrijeme mu je da razmišlja o mogućoj dinastijskoj ili porodičnoj nasljednici, pa da i mi, kao sav normalan svijet, imamo ženu za jednog od tri predsjednika, a ona će ih, već naviknuta, “ lahko uvesti u suru” da pušu u istu tikvu, a možda i one preko granice kao i susjeda nam.

 

Ne propustite