Samra Menzilović Ćatić: Spašavaj se, njih je manje

Spašavaj se, njih je manje

Po popisu nas je više nego njih, ne mislim na ono za život , apsolutno nebitno o čemu nam vrli i vječni nacionalni dušebrižnici, za svoj račun, ispiraju mozak i zavaravaju tragove kriminala, nego mislim njih , muških.Po procentima a i po broju je njih je dosta manje nego nas, ako tome dodamo i kojekakve, muške bolesti, anomalije, nastranosti, društvene mreže i šta već ne onda mi ovaj popis ko cunami propisno uzdrma mirnu luku.

Smijala sam se kad sam prije neki dan pročitala da je muž tužio svoju ženu jer se jedan dan pojavila nenašminkana.Sad nešto kontam, možda je i njih manje u toj zemlji pa njegova  žena mora svaki dan biti našminkana jer ima i drugih našminkanih koje jedva čekaju da se njegova ne našminka.

Znala sam da je poslije ratova tako, muški ginu više nego mi, oni imaju PTSP i mnogi nastave rat sa sobom dok ne skončaju, poneki ga liječe u familiji pa svi stradaju, znam da ima i ona kod nas tradicionalna da“ trbuhom za kruhom“  idu uglavnom muški, a kako kod nas ima samo otkaza a ne posla, nastavio se davnašnji trend odlazaka mladih i potentnih u bijeli svijet, neki se vrate a neki i ožene tamo.Kažu da ih i tamo fali. Znam i to da puno mladih i srednjovječnih muški umire,  neki zbog nepoznatih bolesti a neki u dokazivanju stimulirane muškosti, ali da je to baš ovako drastično to ni sanjala nisam.

Šta ćemo sad kad nas ima toliko više od njih.Tek nam predstoji neizvjesbna borba sa nama samima pa onda među nama za njih deficitarne.Borba između nas i nije nam tako strana , to smo i do sada radile bez ove statističke spoznaje i bile manje ili više uspješne pa razočarane novim uspješnim i mlađim , ali kako se izboriti sa sobom da moraš biti na stalnom oprezu i čuvati svoj plijen, a ne vitlati sa nekm džokerom u rukavu i imati ulogu razmažene i emancipovane heroine.

Teško mi je i pomisliti da se odreknem bilo čega od uživajućih navika i statusa, ali kakvo nam vrijeme dolazi, do narednog spornog popisa, zasigurno da će se nadolazeće generacije drugačije definirati.Ako se držimo definicije da je statistika zbir netačnih podataka i da je ovaj tako skupi a za život obična čovjeka nebitni statistički zbir ljudskih grešaka, pri izradi pravilnika, pri popisivanju, pri brojanju,  pri korištenju metodologije, pri obradi podataka , pri sistematizaciji i klasifikaciji i ko zna još čemu uvijek upitan, lakše mi se prikloniti spoznaju da su podatci o nama i njima bar malo pogrešni i da nas ima barem približno isto.Lakše se diše.