Ammar Adrović, od tuzlanskog selefije do sarajevskog “žestokog momka”

Ammar Adrović je prije pet godina, zajedno s Bajrom Ikanovićem, došao u sukob s Naserom Kelmendijem, obračun vehabija i albanske mafije izbjegnut je u posljednjem trenutku.

Ammar Adrović, koji je danas uhapšen u Sarajevu zajedno s Izedinom Izom Spahovićem, zbog sumnje da je počinio kazneno djelo iznude, također je stari policijski znalac.
 
O tom Sarajliji, koji je ranije živio u Tuzli, „Slobodna Bosna“ je opširno pisala prije tri godine, kada je na Ammara Adrovića, ispred Tržnog centra Brčanska Malta u Tuzli, pucao Beriz Kabilović.
 
U to je vrijeme Adrović još bio aktivan u selefijskom mesdžidu koji se nalazio u tuzlanskom naselju Kula, a redovno je odlazio i na okupljanja „braće“, od tribina u Gornjoj Maoči do vehabijskih sijela u mesdžidu u sarajevskom naselju Dobrinja.
 
Prema tvrdnjama njegovih znanaca, Ammar Adrović je selefija postao u Danskoj, gdje je svojedobno živio i radio kao izbacivač u diskotekama. Ubrzo se vratio u domovinu, i to u Olovo, gdje je bez poteškoća pronašao istomišljenike, koje je u početku izdašno financijski pomagao, kupujući njihovu naklonost i vjernost.
 
Ammar Adrović se družio i sa Bajrom Ikanovićem, još jednim vehabijom s kriminalnim dosjeom, koji je prema nezvaničnim informacijama poginuo krajem marta ove godine, kao pripadnik tzv. Islamske države u Siriji.
 
No, u vrijeme dok je Ikanović živio u Hadžićima kod Sarajeva, Ammar Adrović je kod njega često boravio. Kako tada nijedan nisu imali stalnog zaposlenja, prije pet godine su se počeli baviti „poslovima“ kojih bi se postidio svaki pošten čovjek, a kamoli istinski, posvećeni vjernici, kakvim su se Adrović i Ikanović predstavljali.
 
Iako u sukobu sa svim ljudskim i Božijim zakonima, Ikanović i Adrović se udružuju i počinju reketirati manje poduzetnike, uglavnom vlasnike kafića i trgovina, i utjerivati dugove, a navodno su bili umiješani i u krijumčarenje droge.
 
Znancima su se u početku hvalili kako im „biznis dobro ide“, ponajviše zahvaljujući imidžu, tvrdeći kako se njihove žrtve uplaše čim ih ugledaju - Ammar Adrović je nabildan, obrijane glave, a njegovi ortaci imaju duge brade i kratke hlače.
 
Kako im, međutim, sitna zarada ipak nije bila dostatna za skupe prohtjeve, odlučili su da prošire poslovanje i počnu suradnju s krupnijim zvjerkama.
 
Tako su se među njihovim „poslovnim partnerima“ našli viđeniji pripadnici tuzlanskog podzemlja, Mersed Hadžić zvani Mirso Švicarac, Damir Mehić Bibi, Mustafa Beganović Musa, Dragan Stajić zvani Sijalica, Naser Orić...
 
No, ubrzo se pokazalo da se među „profesionalcima“ nisu najbolje snašli, jer su neočekivano došli u sukob s vođom albanske mafije u BiH Naserom Kelmendijem.
 
I mada nije poznato kako je to šačica vehabija ugrozila razgranate Kelmendijeve poslove u BiH, albanski im je mafijaš početkom 2011. prvi put odaslao jasnu poruku kako bi bilo pametnije da se maknu iz njegove „zone odgovornosti“.
 
Ammar Adrović i Bajro Ikanović su na nedvosmislenu prijetnju odgovorili kako ih nije strah i još su poručili Kelmendiju da imaju podršku mnogobrojne „braće“ u BiH, Austriji, Njemačkoj, pa čak i na Kosovu i Albaniji. Budući da pozivanje na braću vehabije nije proizvelo željene efekte, Kelmendi im je poslao posljednje upozorenje da odstupe, ili neće znati što ih je snašlo.
 
Obračun vehabija i albanske mafije izbjegnut je u posljednjem trenutku.
 
U strahu od odmazde Nasera Kelmendija, Ammar Adrović i Bajro Ikanović su u proljeće 2011. pokušali isposlovati zaštitu kod bliskog Kelmendijevog suradnika Nasera Orića.
 
Iako se s Orićem poznaju dugo godina, kao i sa Draganom Stajićem Sijalicom, na zajedničkom sastanku koji su dogovorili u Sarajevu, jasno im je stavljeno do znanja da nitko nije spreman zbog njih ulaziti u sukob s Kelmendijem.
 
Posramljeni zbog izostanka Orićeve podrške, Adrović i Ikanović su se povukli, posvetivši se „vjerskim poslovima“. Kasnije su se hvalisali kako se Naser Orić uplašio „braće vehabija“, da je prema njima bio ponizan, premda je prava istina bitno drugačija.
 
Adrović se, u međuvremenu, definitivno razišao sa selefijama, vratio u Sarajevo i našao novo društvo, ni nalik starim prijateljima. U posljednje je vrijeme najčešće bio s ocem i sinom Izom i Tomislavom Spahovićem.

(Slobodna Bosna)