Intervju: Novinarstvo kao profesija je degradirano!

Lejla Turčilo je profesorica i prodekanica za nastavu na FPN u Sarajevu. Predaje predmete Teorija medija, Mediji i politika i Online komunikacija. Objavila je dvije autorske, dvije koautorske knjige i veliki broj članaka u naučnim časopisima, te učestvovala u nekoliko naučno-istraživačkih projekata u BiH i inozemstvu.

Za naš portal govori o novinarstvu u BiH, slobodi govora, te objašnjava pojave senzacionalističkih naslova poput "šokantno", "nećete vjerovati šta je uradio/la", "nevjerovatno" i sl.

Novi: Da li naslovi poput „šokantno“, "senzacionalno", „nećete vjerovati šta je uradila“ i sl. degradiraju novinarsku struku i koliko su takvi naslovi dobri dugoročno gledano?

Zadatak je naslova oduvijek bio da privuče pažnju na ostatak sadržaja u mediju. Problem, međutim, nastaje kada iza naslova dobrog sadržaja – nema. Počelo je s upitnicima na kraju naslova („Gase se institucije kulture?“ ili „Nova lica u politici?“), pri čemo se nastojala zagolicati mašta čitatelja, a proizvelo seto da su špekulacije postale sastavni dio novinarskih priča. Danas već imamo naslove „šokantno“, „nevjerovatno“, „senzacionalno“ i sl., a granice onoga što jeste šokantno, senzacionalno se sve više pomjeraju. Standardi i mjere dobrog ukusa također. Ovakvi naslovi dugoročno gledano nisu dobri ni po medije, ni po publiku: medije tjeraju da sve više senzacionalizma i žutila ubacuju u sadržaje (jer kad se jednom potakne ova „glad“ za senzacijom ona eksponencijalno raste), a publici otupljuju osjećaj za mjeru. Loše medije onda prati medijski loše odgojena publika. Oni koji su nešto medijski „pismeniji“ postaju nepovjerljivi u medije i ne prate ih uopšte.

Novi: Smatrate li da su ljudi u BiH preslobodni (u smislu da svako može da kaže šta hoće). Netačne objave ozbiljno mogu narušiti reputaciju, a pravda je jako spora u ovoj državi.

Ja sam osobno za potpunu slobodu govora, praćenu izuzetnom odgovornošću i senzibilitetom. To praktično znači da nikad ne možemo biti preslobodni kad je javna riječ u pitanju, ali isto tako nikada ne smijemo biti ni neodgovorni prema drugima, jer granice naše slobode prestaju tamo gdje ugrožavaju druge. U BiH nije, čini mi se, problem previše slobode nego upravo premalo odgovornosti za izrečeno. To ne stvara probleme samo u smislu rušenja ugleda pojedinaca, određenih grupa i sl, nego i u smislu kreiranja klime straha, panike, nepovjerenja u društvu. Općenito, mislim da nam je potrebno više odgovornosti, više osjećaja za drugoga, više senzibiliteta prema onima koji su ranjivi, više humanih vrijednosti. I u novinarstvu i u životu.

Novi: Da li je novinarstvo kao struka degradirano i da li profesionalnim novinarima škodi što se ljudi raznih profila bave ovim poslom?

Novinarstvo, kako ga mnogi shvataju danas, je valjda jedina profesija za koju je dostatna kvalifikacija – želja da se osoba bavi tim pozivom. U BiH se takva „vrsta“ novinarstva razvila u ratnom i poratnom periodu, kada se zapravo dogodila i „eksplozija“ broja medija koja je uzrokovala i potrebu da se ogroman broj medija puni ogromnom količinom sadržaja, a za „pribavljanje“ tih sadržaja bio je potreban ogroman broj ljudi. Tako smo i dobili specifične fenomene na medijskom tržištu koje danas opisujemo pojmovima medijski sadržaj (ne više vijest, informacija) i medijski uposlenici (ne više novinari). Vijesti i informacije prikupljaju i objavljuju novinari, a medijske sadržaje kreiraju medijski uposlenici. Razlika među njima je (trebala bi biti) u kompetencijama, kredibilitetu, poziciji u mediju i u profesiji, ali to nažalost nije tako. Novinarstvo kao profesija jeste degradirano, ali treba biti fer i objektivno sagledati stvari, pa priznati da za to nisu samo krivci oni koji su iz drugih profesija došli u ovu, nego i mnogi novinari koji iz različitih razloga i interesa relativno lako odustaju od postulata profesije (posebno onih etičkih). Ne možemo, dakle, stanje u novinarstvu danas gledati u crno-bijelim kategorijama: niti su svi novinari koji su prošli formalnu i neformalnu edukaciju za taj posao dobri ljudi i još bolji profesionalci, niti su svi oni koji se novinarstvom bave a nemaju formalnu naobrazbu za to suprotnost profesionalizmu. Ima sjajnih, ali i užasnih ljudi i novinara u obje nabrojane skupine. Uostalom, inkluzivna definicija novinarstva kakvu nam danas nameću društvene mreže samo još više pomiče granice i briše razlike među obučenim novinarima i citizen-novinarima, pa ćemo u budućnosti, izvjesno je, trebati novu i drugačiju definiciju novinarstva. Dvije ključne riječi koje bih voljela da u toj definiciji zadržimo jesu istina i javni interes. Dakle, bez obzira iz koje ste profesije ušli u ovu, ako prenosite istinu  koja je u javnom interesu ne možete biti loš novinar i ne degradirate novinarstvo kao profesiju. Naprotiv.