Priča o Karnama

Priča o Karnama započela još davne dvije hiljade i neke sitne godine! Rahmetli Benjamin Filipović, Feđa Isović, Bakir Hadžiomerović i Alen Pilav su skoro svakog utorka u kafani Dom (za vješanje :-) kod Tetka Smaje i Pokojnog Zoke Bilana oko 14 sati gledali reprizu Bakirove emisije 60 minuta. Naravno uz mezu, gemišt i pivo. 

Komentarisali su se Bakirovi novinarski uspjesi/neuspjesi te bezuspješno dogovorali kako napraviti bolju Bosnu i Hercegovinu, Evropu i truhli kapaitalizam učiniti malo više socijalnijim. Nakon što bi i ostatak vaseljene pretrpio stanovite izmjena na red bi nezaobilazna dosla i muzika.
U reorganizaciji svega pobrojanog se možda i nisu slagali ali u muzici jesu! 

I tako nakon pokoje Džonijeve pjesme otpjevane "nasuho" ili sa Bakirovom pratnjom na nekoj razdrndanoj gitari koja bi se nasla pri ruci, ili Breginih dirljivih stihova, zaključilo se da je to sve super ali da treba napraviti bend!!!

Benja pjeva, Bakir svira gitaru, Feđa pjeva i svira gitaru, Alen svira klavijature! Tako (zahvaljujući godinama i vinu, naravno) nastaše "Kenjci" - bend ohrndalih starih rokera! Naravno zaboravilo se od silnog uzbuđenja da nam fali kompletna ritam sekcija…

Mnogo je prijatelja dolazilo u obzir na tim druženjima kao kandidati za basistu ili bubnjara, ali to je bio više nego dovoljan razlog da Kenjci nikada ne zasviraju. Nastavilo se gledanje utorkom reprize 60 minuta, ispravljanje svjetskih nepravdi i dogovaranje prve probe Kenjaca. I tako u nedogled. Kad god bi se našli, isti scenario.

I onda je došlo jedno popodne 20.07.2006. godine kada smo  ostali bez Benjamina! 
Sahranili smo ga, tugovali, diskutovali i svađali se oko toga na koji bi on način ispravio sveopću dunjalučku nepravdu, ili sta bi on kome rekao ili savjetovao. Kenjci se skoro raspadoše od tuge a nisu ni zasvirali! Od kvarteta bez ritam sekcije ostade neveseo trio.

I dalje smo se sjećali Benje, ali i Kenjaca. Tako jednom Feđa odluči da nauči svirati bubanj iako ga je do tada uživo jedino viđao na koncertima! Kupi Feđa bubanj, ali ga i nauči svirati! Dobro, ne baš kao Ipe Ivandić ali je svirao! Istočnohercegovačka (Trebinjska) upornost, DVD lekcije za rock bubnjare, Jasnine (Feđina žena) i dječije neprospavane noći - jer tata uči svirati bubanj- urodile su plodom. Naučio je držati ritam! I to ne jedan već nekoliko njih! 

Nema više izgovora! Kenjci su morali zasvirati u spomen svega :-)

Sad već bubnjar Feđa sazvao ostatak tria sa ženama na roštilj, Bakir donio gitaru, Alen klavijaturu, Nedo Babović nam posudio pojačalo i odsviraše Kenjci prve tonove!
Kako je to zvučalo govori Bakirov vrlo suptilni komentar: "Jarane nismo mi nikakvi Kenjci, mi smo karne"! I tako iz  mahalskog pridjeva koji opisuje kakvoću/kvalitet ili karakternu osobinu pisanog malim slovima – karne, nastadoše Karne – s velikim K!

Nedina (Babović) ideja da pozovemo Nihada Vranića da svira bas pokazala se više nego genijalnom.  Čim je ušao kod Feđe u podrum, gdje se vježbalo, na vrata je zalijepio A4 papir na kojem je olovkom nacrtao znak za muški rod sa savijenim "kopljem". To je postao naš znak, naše breme koje nas sve vrijeme. Nakon što smo posudili i bas i skoro pa odsvirali par covera...

Već tada je bilo jasno da će karijera benda Karne otići predaleko, te se Bakir između novinarstva i muzike odlučio za ovo prvo, ali nam je nastavio davati moralnu, stručnu i muzičku pomoć. I tako sve do današnjih dana. 
I onda na scenu stupa Ervin Buševac – Širli, prihvata se starog SX-a (najblijeđa i najlošija kopija Fender stratokastera) i počinje svirati…! Od tada Karne već liče na nešto što bi trebao biti bend!

Nihad piše prvu pjesmu - "Ivent kod Ejupa".

Direktna aluzija na neka jet-set dešavanja u Sarajevu. Ova pjesma određuje i pravac (a što je još bila ideja od Kenjaca) muzičkog i tekstualnog izražaja Karna.

Kako Karne imaju prvu autorsku pjesmu, tako se javlja i potreba za pjevačem, a na "audiciju" u podrum kod Feđe i Jasne dolaze mnogi! 
Ogromnu pomoć nam je pružao Feđa Fetahagaić koji je pjevao naše pjesme do pronalaska prave Karne koja bi mogla (za)pjevati! Velika Feđina (F.F.) želja da postane Karna bila je spriječena samo njegovom velikom popularnošću i donekle mladim i vedrim duhom.

Tako Karne otkriše  Miraja Grbića. Nakon prvog otpjevanog  tona i iskazane energije bilo  je jasno da je rođena jos jedna Karna! Karne su dobile pjevača!
Prave se pjesme, svira, derneči, pije, sjećamo se nekih dragih ljudi kojih više nema. Nedo Babovicć uobličuje s vremena na vrijeme naše ludilo i uvodi dozu profesionalizma u nas katastrofalni amaterizam. 

Nakon dosta sviranja, svađa, razglabanja o aranžmanima, topljenju leda na polarnim kapama i žaljenjem za propasti socijalizma, Karne prave prvi koncert - iz podruma smo presli u dnevni boravak kuće Isovića i za Novu godinu .... Odsvirali par svojih pjesama našim ženama koje su naravno bile očarane!!!
Jasna, Aida, Lada, Marija, Bojsi i Zina  postaju naši grupiji! 

Imali smo bend, očarane grupije, muzičkog producenta, prvu svirku za rodbinu I prijatelje, te je ostalo još da se jedna stvar uradi do naše potpune sreće.
Odvažiše se Karne i  za prvi javni nastup koji je upriličen u AG klubu 24.4.2010. godine zahvaljujući tome sto su Nešo Kovač i Velid Hodžić prepoznali naš potencijal (čitaj: znamo ih godinama). Uspjeh je bio ogroman, odsvirali smo koncert skoro bez greške, a session se nastavio do jutra.

Kako su se Karne osilile odlučili smo i za odlazak na pravi festival - BOK FEST (Bjelovarski odjeci kazališta) tokom kojeg i glumac Goran Navojec postaje punopravni član Karni i to u svojstvu saksofoniste te vokala. 
Kadrovski pojačani, odlučujemo se za pravi koncert u Sarajevu - Coloseum klub. Razorili smo i Coloseum izvrnuli naopačke.

Karne sviraju dalje, a kako se naslućuje planetarni uspjeh a koncertne aktivnosti pred sve većim brojem raje, Feđi stres na bubnjevima postaje prevelik i vraća se svom izvornom instrumentu gitari, a bubnjarske palice preuzima mlađahni Dino Kovačević.
Pošto su Karne sve samo ne jednostavan rok bend, a sluteći da ćemo stvarno prerasti u pokret, nakon samo godine postojanja  odlučujemo se da to i obilježimo prigodnom manifestacijom- "KARINADOM".  Malo nam je bila proslava nego i dodijelismo nagrade - "Velike Karne" i "Male Karne" dragim ljudima  koji su nam pomogli ostvariti naše sulude zamisli!

Jasmin Duraković i Nešo Kovač organizuju snimanje prvog albuma Karna - “Diktatrua amatera” koji sa nevjerovatnim strpljenjem izvanredno producira Nedim Babović, uz asistenciju našeg ton majstora Željka Škarića - Panča. 

Prvobitni naziv albuma "NEKONTROLISANA MRŽNJA I KONTROLISANI BIJES"    drugarskom sugestijom  Saše Lošića  mijenjamo  u "DIKTATURA AMATERA".
“Sarajevodisk” ovaj album,  za koji je omot uradila “Fabrika” a fotografije Almir Zrno, objavljuje za BiH, a “Croatia records” za ostatak svjeta. Na taj način su Karne i zvanično ušle u diskografsku istoriju planete… 

U produkciji FISTA snimamo i prvi spot (za pjesmu “Ne mogu da shvatim džez”) koji je Nihad smislio i famozno režirao. Da ne ostane na jednom (stojimo uglavnom na dvije noge) Feđa i Nedo smišljaju i drugi spot koji režira drug Jasmin Duraković (za pjesmu “Bićeš na televiziji”). 
Miraj nakon planetarnog uspjeha njegovog filma gdje mu je partner manje poznati američki naturščik Tom Cruise, Mission imposible 3, teška srca odlazi u Hollywood a mikrofon preuzima Almir Kurt- Kugla. Bio je to genijalan izbor! Uklapanje njegove zakonite žene Senke u “Karna groupis team” bilo je nevjerovatno! I grupiji su dobili dodatnu energiju, ali sad sa dozom knjiške sofisticiranosti! 

Kako izgleda da su Karne dobra odskočna daska za nastavak svake vrste karijere (a uz to, dajemo i dobre preporuke), Dino Kovačević napušta bend i odlazi za lakšim poslom specijaliste radiologa u Njemačkoj odakle i dan danas čeznutljivo gleda sve naše nastupe na youtube. Kako smo navikli da bubnjara zovemo Dino, a vrlo smo praktični i ters, na Dinino mjesto je uletio Dino ali ovaj put Ljuca! Više nego dostojna zamjena (Ostoja hvala ti)!

Nakon što je Ostoja odlučio da postane poznati advokat, ukrali smo Aldina Omerovića - hem dobro svira, još bolje glumi a i okrnjili smo drugi bend (ovo zadnje je bilo stvarno slučajno - Pjer izvini).

Nakon mnogo godina, previše napisanih pjesama, i ludog rokenrol života, Nihad je odlučio da se skrasi pa je zamolio Dinu Vatrenjaka – Tetka da ga brzo zamijeni dok ne nađemo odgovarajućeg basistu kojeg smo otkrili na starim ratnim fotografijama i koji je kao meteor uletio u Karne - Ficho - Nermin Dedić! Kako je uletio kao meteor tako je kao i meteor unio veliku količinu energije. Kako kažu da meteor nikad ne leti sam tako je i naš došao sa Eminom - koja jedina ima više energije od Fiće :-)  
Aldinove obaveze u glumištu se množe (opet Karne odskočna daska) i ne stiže da udovolji sve većom potrebom za svirkama :-) te na veliko njegovo insistiranje nalazimo novog bubnjara Hadžagu - Edina Hadzagica koji je prije nas svirao I sa nekim manje poznatim vokalnim interpretatorima poput Tife, oba Halida, sva tri Harisa...

Ispostavilo se da je Hadzaga prava Karna a da je njegova Tanja pravi gruopi koja još uspijeva da sve naše diskusije (čitaj svađe do tuče) sauliše i svede u zakonske okvire. 
I tako sviramo i postojimo još ko zna koliko :-)
Ukratko ovo vam je Karne priča! Ostalo je istorija…

Nezvanični horničar KARNA 
Dr. Alen Pilav, karna na klavijaturama :-)