SAMRA MENZILOVIĆ ĆATIĆ: Farbanje...

Kolumne
SAMRA MENZILOVIĆ ĆATIĆ: Farbanje...
Šta se ovo dešava u gradu kad je u saobraćaju zastoj? Mora da je posjeta nekih lidera ili udes ili protesti. I tako, malo-pomalo, mic po mic, vozim se i imam vremena da razmišljam šta se bitno dešava u gradu, kad ono ništa se bitno ne dešava, nego farbaju. Farbaju asfalt. Pa šta, ništa novo, malo-malo pa ga farbaju, svake dvije godine. Upadoh i ja u zamku farbanja i sjetim se farbanja kose, zgrade, auta, kuće i shvatim da je svako farbanje isto.

Farbanje


Šta se ovo dešava u gradu kad je u saobraćaju zastoj? Mora da je posjeta nekih lidera ili udes ili protesti. I tako, malo-pomalo, mic po mic, vozim se i imam vremena da razmišljam šta se bitno dešava u gradu, kad ono ništa se bitno ne dešava, nego farbaju. Farbaju asfalt. Pa šta, ništa novo, malo-malo pa ga farbaju, svake dvije godine. Upadoh i ja u zamku farbanja i sjetim se farbanja kose, zgrade, auta, kuće i shvatim da je svako farbanje isto.


Farbati kosu nakon uočenih prvih sijedih i spoznaje da ih treba sakriti da ih drugi ne vide, vizualni je trik za raju, pratioce tuđih života, mahalu i ostale znatiželjnike. Šta li to krijem i od koga krijem i koga želim obmanuti, da je uvijek sve onako kako ja to želim prikazati a ne kako je stvarno. Farbanjem krijem ono što je vidljivo, a meni to smeta, jer ako to drugi vide i otkriju, onda sam sijeda puno više nego što uistinu jesam, a ta mi spoznaja nije draga niti u primisli pa mi je obmana, iako trošak, veća duhovna investicija i prividna satisfakcija što još uvijek mogu farbati sve oko sebe.


Farbati kućnu fasadu ili općinsku zgradu da drugi misle kako li je tek unutra kad je s vanjske strane ovako lijepo ofarbano, laž je onoga koji farbanjem obmanjuje one koje može.
Farbati auto nakon havarije je sakrivanje štete i uljepšavanje napravljenih fleka da izgleda kao novo za prodaju, barem onima koji ne kontaju šta se sakriva iza farbe.


Farbanjem se uvijek nešto krije i svjesno obmanjuje posmatrač zarad nečega. Zato i u narodu se kaže “nemoj ti mene farbati” ili nemoj me lagati. Šta li se laže, farbanjem nedavno ofarbanog asfalta. Sjetim se da je ovako uvijek pred izbore. Nije valjda da je počela izborna kampanja, jer ima još vremena do izbora i izbornog farbanja.

Ali vratiše mi se skorašnje slike i zvukovi rasuti širom grada, od bagera i kamiona, motornih pila i kompresora od ranih jutarnjih sati, i shvatim da je tačno da izborna kampanja nije počela, već se privodi kraju. Sad smo do oktobra nagrabusili od uličnih farbara, krpljenja asfalta, ponovo novih ivičnjaka, velikih i malih bagera, uređenja travnjaka i gužvi na pretek. Imat ćemo svakodnevno zadivljujuću priliku, na miru razmišljati o farbarima naše psihe i zdušno aplaudirati svakoj presječenoj vrpci u slavu izborne laži. Dođe mi da se više ne farbam.

Ne propustite