Samra MENZILOVIĆ ĆATIĆ: Tridesete…

Kolumne
Samra MENZILOVIĆ ĆATIĆ: Tridesete…
Nisam ni trepnula, a već sam u tridesetim. Kažu da su sjajne, najbolje, najstrašnije, sve su naj, naj, samo što su tridesete, a ne dvadesete. Kažu samo… Čini mi kako god da okrenem, godine ženama ne idu u prilog, osim možda onih bezbrižnih prvih petnaest dok još ne uletimo u pubertet, poslije toga godine za ženu dođu kao kolateralna šteta. “Sve je lako kad si mlad”, ima pjesma da svjedoči o tome, povedeš se i uživaš, a negdje u uživanju zaiskri ona crvena lampica koja titra tako snažno i sve viče muž, brak, dijete, biološki sat, tako svaki dan sve glasnije i jače, dok na kraju ne uđeš u mali krug iz kog bi trebalo da gradiš veliku i strašnu budućnost, puštaš poznate stihove “sve je lako…” Nastavka nema, ne dopire, vidiš samo blink crvene lampice, muž, dijete, brak, biološki sat tik-tak, tik-tak.

Nisam ni trepnula, a već sam u tridesetim. Kažu da su sjajne, najbolje, najstrašnije, sve su naj, naj, samo što su tridesete, a ne dvadesete. Kažu samo…
Čini mi kako god da okrenem, godine ženama ne idu u prilog, osim možda onih bezbrižnih prvih petnaest dok još ne uletimo u pubertet, poslije toga godine za ženu dođu kao kolateralna šteta. “Sve je lako kad si mlad”, ima pjesma da svjedoči o tome, povedeš se i uživaš, a negdje u uživanju zaiskri ona crvena lampica koja titra tako snažno i sve viče muž, brak, dijete, biološki sat, tako svaki dan sve glasnije i jače, dok na kraju ne uđeš u mali krug iz kog bi trebalo da gradiš veliku i strašnu budućnost, puštaš poznate stihove “sve je lako…” Nastavka nema, ne dopire, vidiš samo blink crvene lampice, muž, dijete, brak, biološki sat tik-tak, tik-tak.

Ok, ideš u ritmu tika-taka, imaš muža, dijete na putu, ne vidiš blinkanje i kontaš da si ispunila zadatak, sad se napokon možeš opustiti i probati pustiti dobro poznate stihove “sve je lako kad si…”,blink, opet blink nikako da čuješ onu riječ. Dojiš bebu, voliš muža, kuhaš ručak, sve je kako treba ili, pak, nije jer fali ona riječ u stihu, ne čuješ je, samo vidiš blink.

Sjedneš sama sa sobom i shvatiš da te uhvatio život, stisnuo te tako snažno, a godine lete. Lete mi lete tridesete, i to doslovno lete. Na trideseti rođendan bila sam tako depresivna, da me ni boca vina nije mogla povratiti, ujutro sam imala mamurluk, plus sam bila starija jedan dan. Tako je bilo neko vrijeme, blink za blinkom, nigdje riječi iz stiha.

Dok jednog divnog jutra nisam ostala sama sa sobom, i sebi sam tada glasno rekla: “ženo, imaš 32 godine”, neće stati na tome ići će na više, brojka će biti samo veća, a ti ćeš propustiti svu zabavu koju nose te genijalne godine. Stoga sam pojačala radio u glavi jasno i glasno sam čula “sve je lako kad si MLAD”. Jer mlad si koliko ti tvoja mentalna inteligencija dopušta, uživam, volim, živim, sretna sam.

 
Da, tridesete uobliče karakter, izoštre čula, izvuku ono najbolje iz vas, dovoljno ste sazreli da znate da za svaki problem postoji i rješenje. Učite da ignorišete loše, jer život je tako kratak da biste se nervirali zbog stvari na koje ne možete da utičete. Žao vam je ljudi koji pate zbog ljubavi, jer ste spoznali da se zbog prave ljubavi ne pati. Ne kajete se zbog pogrešnih muškaraca, jer kad ste sreli pravog znali ste zašto su se drugi pojavljivali. Ustvari učite da se ne bojite ničega, porazi postaju izazovi, a uspjesi nešto što dođe samo po sebi, poslije uloženog truda. Više me ne brine brzina kojom sve prolazi. Radujem se pozornici na kojoj će biti raznih scena, likova, režija, zapleta, i raspleta. Svašta će još da se desi. Jer četrdesete...


Sve je lako kad si mlad, 
Svaka rana manje boli…

 

Ne propustite