PRAKTIČNA ŽENA

Kad porastem bit ću Frida Kahlo

Objavljeno:12.05.2016 - 11:06
A A A Times Arial

Kad porastem bit ću Frida Kahlo


Životna sredina u kojoj su sinonimi za ljepotu, pamet, odgovornost, strast ka nečemu pomalo zbrčkani i zbunjujuće distorziono definirani, zamaraju moždane vijuge i očajno upućuju na slamku spasa i inspiracije za bijeg od zastrašivanja uma. Sjetim se žene inspiracije i njenog životnog vrtloga i poželim da budem ona i doživim kulturološki šok, buđenje iz subkulturne životne sredine učmalog očaja i intenzivnog ispiranja mozga. Sjetim se nje, Fride Kahlo, moćne i raskošne žene s kao ugarak crnim spojenim obrvama, žene bez rezervi u strastvenom ljubavnom zanosu, žene s kistom života na djelima koja su pomjerila i Picassovo viziranje umjetnosti, te Fride Kahlo, naizgled proste, razorene i ohole, a hip dublje ambis sazvježđa i životnog labirinta.

13106491-243960859297569-2134978935-o


Njen životni bolni treptaj i vječno traganje stranputicama ka idealu ljubavnog snara ispirativno je iznjedrilo vrhunska umjetnička djela koja su prezentovana u eminentnim galerijama. Frida je imala običaj reći da su je snašle samo dvije nesreće u životu,“jedna kada ju je tramvaj udario, a druga njen muž”. Poslije prve nesreće stekla je blagu fizičku invalidnost, a druga joj je urezala emotivni žig i impuls aktivacije njene emotivne inteligencije. Spoznaja da joj je muž u ljubavi s njenom sestrom odvela je njenu emociju u životnu avanturu ograničenu maštom, živjela je nekoliko paralelnih života uzimajući od svakog esenciju kojom je šokirala tadašnju javnost. Dijete njemačkog Židova i Španjolke rođeno u Meksiku, nakon uspješno okončane umjetničke škole izraslo je u netipiču ženu i umjetnika. Žena koja je ljubila ruskog revolucionara Lava Trockog i slijedila ideje maoizma, demonstrirala protiv američke invazione politike, uživala s Josephine Baker te pozirala za Vogue, nije tipična žena, a njena vrhunska likovna ostvarenja potvrđuju njenu odlučnost i hrabrost da zgrabi život objema rukama i ponosno korača sa svojom vizijom, a sve to iz prkosa.


Ima li danas novih frida, prkosnih i hrabrih, usmjerenih ka umjetnosti življenja svoga života, žena koje krče i otvaraju nove vizure ne gledajući u životni retrovizor. Ideali današnje otužne životne zbilje su u šablonu prividno savršenog života istkanog uz salve laži i provučenog kroz filter “ljepši je bolji”. 
Očajno tražim Fridu u sebi, baš onu prkosnu i hrabru, ali shvatam, naći ću je kad porastem, i bit ću Frida Kahlo, nimalo tipična i uobičajena, jer u moru ovih savršenih žena, ja ću biti “savršeno-nesavršena”.

Samra Menzilović Ćatić