Kome je “mlađe, slađe”
Kome je “mlađe, slađe”
Svake godine na Dan zaljubljenih, mnoge medijske kuće, po ko zna koji put, vrate se na temu “mlađe, a slađe” i ispovijedaju nam se birani gosti, koji predstavljaju svoj život. Mahala, za razliku od ove medijske prakse, može se pohvaliti da svakodnevno raspravlja, pored ove, o još nekoliko fraza koje korespondiraju s njom: “stara koka, dobra juha” ili “bez starca nema udarca” ili “kad se panj upali” ili “na puteru se jaja najbolje prže”.
Danas je to dobro propraćena tema i već su mahalski “stručni stavovi” zauzeti, samo je pitanje, ko će doći na tapetu. Koga je danas briga kako na tu temu gleda mahala i oni koji je u sebi gaje, a ne daju da uspije da ih ne bi drugi vidjeli, ili koga baš briga.
Ko je prvi rekao “mlađe je slađe”, oni ili mi? Kako to izgleda s naše strane. Zašto bismo mi to rekle. Mi smo uvijek mlađe i slađe, reći ćemo. Sto žena sto ćudi, pa i da ne čudi, svako ima svoj životni kurs, ukus i okus poželjnog. Za vjerovati je da ta krilatica može poteći i od nas jer nije rijetkost čuti je od onih koje baštine duže životno iskustvo i koriste je kao floskulu za nametanje svog novog životnog stava i vraćanje zavodničke superiornosti ka početnicima istraživačima. Ponekad se to pretvori i u ozbiljnu vezu ili, pak, brak s potomstvom, a onda dolazi i ono kad oni to isto kažu ili, pak, urade ili dođe pomisao da će to da urade. Depresivno.
Starijima, njima to možda više leži “mlađe, a slađe”, jer je mlađe “pravi pogodak” za srednjovječno krizno dokazivanje među rajom i lijek za hronično oslabjelu potenciju ubijenu velikim poslom, politikom ili nepažnjom nekad voljene i o sebi zabavljene drage. I ovdje se dogodi da mladim poželjnicama to bljesne kao interes, koji rezultira brakom i potomstvoom, a onda nakon nekoliko godina dolazi ono kao i kod nas. Da li joj je u glavi “mlađe i slađe”? Frustracije.
Tema kao tema, nije ni nova niti je od juče, samo što je danas hrana za medijsku mahalu i dušebrižnike, a nekada je bila inspiracija mnogim umnim i moćnim glavama za kreiranje velikih historijskih ostvarenja, nadahnutih poetskih djela, filmova i pozorišnih predstava.
Sirovim i ogoljelim poimanjem “mlađe, a slađe” brzo osjetimo gorčinu slasti mlađeg ako je to samo interes. Priznati i pričati da to može biti i ljubav, a ne samo interes, za vjerne pratioce tuđih sudbina nije vrijedno pažnje, pa zato i svaka od ovih mahalskih floskula ima svoje mjesto u očima posmatrača mnogo više nego u stvarnoj poziciji onih na koje se gleda, jer mahala ne osjeti ljubav, koja potraje puno duže nego ono što je ustaljena interesna propala praksa mlađih i slađih.