Slavni Oscarovac potpuno iskren: Pomalo je zastrašujuće koliko sam lud

Alejandro González Iñárritu je filmski reditelj, scenarist i filmski producent rođen 15. avgusta 1963. godine u Meksiku.

Njegov film "The Revevant" osvojio je ovogodišnjeg Oscara za najbolju režiju. Sjajni reditelj je za portal The Talks dao zanimljiv intervju, koji vam i prenosimo.

Gospodine Iñárritu, da li neko ko stvara filmove, mora i da ih živi?
Smatram da svaki film na neki način postaje i dio vas. Bez obzira na sve, svaki film koji sam uradio je postao dio mene. Polahko nestaje linija između stvarnosti i filma i odjednom on postaje dio vaše svakodnevnice, vaše realnosti. To se dogodilo meni nekoliko puta.

S kojim filmom konkretno?
Ovaj put mi se to desilo s "The Revenant", fizička tematika filma je zaista postala dio naše svakodnevnice. Voda je bila jako hladna, jedan dan je bilo čak 40 stepeni ispod nule. Naš fizički izgled je počeo ličiti na fizički izgled likova.

Zašto ste snimali film pod takvim uvjetima?
Bio sam jako sretan što mogu izaći u divljinu i vratiti se tradiciji snimanja, imati mogućnost snimanja na stvarnim mjestima. Prije još nije postojala mogućnost digitalnog stvaranja umjetnih svjetova, bez obzira koliko računari bili dobri i napredni, nikada neće biti dobri kao stvarni svijet.

Zašto ne?
Ne samo zbog kompleksnosti i ljepote, ali i zbog stanja uma koje poprimite tokom snimanja. Javlja se reprekusija u cijelom sistemu, razumijete? Jako volim iskustvo u tom smislu, prvobitna odiseja stvaranja filma je postala film. Cijelo to iskustvo je bilo divno, kako na fizičkom, tako i na emocionalnom nivou.

To me podsjeća na  Herzog Aguirrea, i njegov "Wrath of God", gdje je vjerovao da će teški uvjeti snimanja u peruanskim prašumama ostaviti jak dojam i u filmu.
Da, upravo. On je imao jak uticaj na mene, kao i Akira Kurosawa i film "Dersu Uzala", pa čak i "Apocalypse Now". Jako volim takve filmove, filmove u kojima je čovjek protiv prirode i gdje svaki pejzaž diktira emocionalno stanje lika.

Da, ali takvi filmovi ostavljaju jak utisak na sve prisutne. Tokom snimanja Aguirre, Herzog i Klaus Kinski su skoro ubili jedan drugog zbog stresa.
Naravno, kada se nađete tamo shvatate da će biti deset puta teže! Taj film je rezultat moje naivne odluke, odluke koju sam donio potpuno slijep. Zaista se odričete svake udobnosti i borite se svaki dan. To je poput penjanja po stijenama bez užeta, jedna greška i mrtvi ste.

To zvuči grozno.
Pomalo je zastrašujuće koliko sam lud, moglo je ispasti grozno. Sve je moglo poći po zlu jako lahko, a svaki dan smo se suočavali sa novim izazovima. Vi postajete tvorevina svoga vlastitog rada, ponekad ste bog, a ponekad stvorenje. A ja sam u ovom slučaju bio stvorenje, pokušavajući da preživim svoju vlastitu kreaciju. Postavili smo jako visok standard u ovom filmu, posebno finansijski tako da smo bili zarobljeni, nije bilo povratka. Nastala bi katastrofa da nisam završio u potpunosti, ili da samo nisam završio onako kako sam zamislio. To je poput maratona, nema šanse da stanete, morate završiti. Osjećate se slabo, kao da ćete se onesvijestiti, ali morate završiti!

Vaš brak sigurno ispašta zbog karijere.
Nadam se da se neću razvesti uskoro! (smijeh) Bilo je teško, stvaranje filma traži zaista jako mnogo od vas. Daleko ste od svih ljudi koji vas trebaju, i to je jedan od najtežih dijelova ovog posla.

Već ste radili na "The Revenantu" kada ste osvojili Oscar za "Birdman", prošle godine. Zar ne mislite da je vrijeme za pauzu?
Trčao sam dva maratona, tako da moram stati. Da budem iskren, nisam imao vremena ni da shvatim šta se desilo s "Birdmanom".Ovo je jako čudna situacija u kojoj se nalazim i mislim da ću se morati odmarati nekoliko mjeseci kako bih shvatio šta se dešavalo u mom životu zadnje dvije i po godine. Inače bih uzeo pauzu od dvije ili tri godine između svakog filma, tako da sada trenutno razmišljam o tome da se odmaram čak tri godine. Zaista mi je to potrebno.

Da li je potreban mogul poput Arnon Milchana koji je finansirao "Birdman" i "The Revenant" kako bi se stvorili ambiciozni filmovi poput ovih?
Apsolutno! Za ovakav film trebate nekoga ko ima strast, određen ukus, ko voli umjetnost i ko je dovoljno lud – u pozitivnom smislu, naravno.

Da li svako drugi previše brine o novcu?
To je upravo razlog zašto se više ne prave filmovi poput ovih, jer većinu ljudi koji se uključe zanima samo profit. A kada profit pokreće sve, onda filmovi postaju roba i siguran proizvod koji nikog zapravo ne zanima. Ovo je opasno stanje u kojem se nalazimo, samo profit. Nisam naivan pa da mislim da su stvari bile prije drugačije, uvijek je bilo ovako, samo što je sada više izraženo nego prije.

Da li biste film poput "The Revenanta" ponovo uradili na isti način?
Ne kajem se što sam ga napravio na ovaj način, kroz šta god sam prošao, vrijedilo je i jako sam ponosan. Ali ne bih to uradio ponovo. Bilo je jako teško i veoma, veoma zahtjevno. I iskreno, postalo je čin preživljavanja. Kao redatelj sam imao trenutke očaja, momente koji su bili nevjerovatno teški i zahtjevni...

Kako ste pronalazili nadu u takvim situacijama?
Ponekada izgubite nadu i shvatite da nešto nikada neće biti moguće onako kako ste to zamislili, ali vi nastavljate i odjednom se nešto desi i sve se promijeni. Ono što nije funkcioniralo, odjednom funkcioniše. To je nevjerovatno, skoro poput neke transcedentalne stvari.