"CIJELI ŽIVOT ŠTEDJELA PARU NA PARU, JELA KOSKE I KAČAMAK": Nikad nije postala majka, a strijepeći je osijedila za samo 2 minuta!

Rahela Ferari porijeklom od Ašekenazi Jevreja, bila je jedna od omiljenih glumica koja svojim nevjerovatnim ulogama mamila osmijehe publike. Međutim, imala je veoma težak život i priču nad kojom bi i kamen zaplakao.

Rat joj je odnio najbliže članove porodice, a djecu nikada nije imala. Zanimljivo je da je nekoliko puta mijenjala ime. Godine 1994. smrt joj je pokucala na vrata, kada je imala 83 godine.

Rado se prepričavaju njene duhovite replike iz Tesne kože, Davitelja protiv davitelja, Kamiondžija, Nacionalne klase, Metle bez drške i ostalih popularnih ostvarenja domaće kinematografije i televizije.

Rođena je kao Bela Marija Rozalija Rohel Frajnd, 27. avgusta 1911. godine u Zemunu, u siromašnoj jevrejskoj porodici. Mnogo godina kasnije, u jednom od intervjua ovako je opisala prve godine svog života:

- Moja mladost, to je zemunska periferija. Detinjstvo bez igračaka, bez ičega. Izađem na ulicu, idem uz plot, čučnem i posmatram mrave! Tu se razvijala moja mašta: sama sam sebi pričala priče, izmišljala ih o tim majušnim mravima, te oni sad idu kući, pa šetaju, trče, nabavljaju hranu, a ja sam se igrala s njima i pravila im razne prepreke. Stavim travku da im preprečim put, onda napravim most ili ih skrenem u drugu stranu. Bilo je to moje malo pozorište diznijevskog tipa – mravi su bili moji mali glumci, a ja svemoćni reditelj.

Cijeli Drugi svjetski rat provela je skrivajući se od fašista.

Tih prvih dana Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji Rahela Ferari zapravo još uvijek nije ni postojala. Postojala je Bela Rohel Frajnd, Jevrejka rođena u Zemunu koja je iza sebe već imala zavidnu glumačku karijeru glumice u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu i Umetničkom pozorištu u Beogradu.

Odmah po okupaciji Beograda bilo je jasno da Bela neće moći da nastavi da nastupa. Uskoro je pak postalo očigledno da će, ako želi da preživi, morati da se sakrije, piše Dnevno.rs.

Kao Jevrejka koja je odbila da nosi žutu traku oko ruke, to bjekstvo moralo je da se dogodi što prije. I tako je glumica počela da se skriva po podrumima i tavanima na periferiji Beograda kod poznanika, prijatelja prijatelja i bilo koga ko je bio voljan da je primi, nekad i u zamjenu za novac. A onda se jedne noći umalo sve srušilo!

Jedne večeri u trošnu kućicu upala je racija. Bela se tih dana pripremala da obilježi svoj trideseti rođendan, ne sluteći da će ga dočekati sijeda. Tokom noći, zbog straha od Njemaca, potpuno je osijedila.

Na vrata kuće u Žarkovu u kojoj je Bela živjela predstavljajući se kao vojvođanska glumica Ruža, zakucao je Gestapo. Iako je već mjesecima bila u bjekstvu, Bela se u tom trenutku paralizovala od straha. Ruke i noge kao da više nisu bile njene, stalaja je ukočena dok su skromnom kućom odjekivali povici i udarci sa ulaznih vrata. Trebalo joj je minut-dva da dođe k sebi. Znajući da nema šanse da pobjegne, Bela je prišla vratima i otvorila ih kako bi se suočila sa sudbinom. A onda je stigla neočekivana pomoć!

Prije nego što su Gestapovci stigli bilo šta da kažu odnekud se stvorila komšinica Smiljka - jedina žena u kraju koja je znala Belin pravi identitet.

- Ružo, kaži dragička, dobila si poziv iz pozorišta u Pančevu. Primili su te - povikala je bacivši se Beli u zagrljaj.

Shvativši diverziju Bela je zaigrala ulogu svog života! Počela je da grli agente, smije se i galami, pozivajući ih da uđu u kuću kako bi ih poslužila rakijom.

- Doneli ste mi sreću. Častiću vas zbog ovog angažmana - rekla je zbunjenim Gestapovcima. U opštem metežu oni zaboravljaju da je legitimišu, a Bela odlazi kod Smiljke kako bi "ugovorila svoj angažman".

Već sutradan Bela je napustila Žarkovo i otišla na jedan tavan na Cvetkovoj pijaci gde je vrijeme provodila sa još jednom velikom glumicom - Kapitalinom Erić. Tu su i dočekale oslobođenje 1944. godine.

Bela Rohel Frajnd bila je jedini član svoje porodice kojoj je to pošlo za rukom. Nakon rata Bela se vratila glumi.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka uzela je umjetničko ime Rahela Ferari po kome će je i upamtiti generacije obožavaoca širom Jugoslavije. O njenom životu, naročito tokom Drugog svjetskog rata, napravljena je predstava "Rahelina kutija".