Posljednji intervju Dragana Nikolića: Život i gluma su pobjeđivanje bez pobjede

Dragan Nikolić, legenda jugoslavenskog glumišta preminuo je danas poslije duge i teške bolesti. U jednom od posljednjih intervjua isticao je da je sanjao posao kojim će se baviti, kao i da su se njegovi snovi ispunili. 

Naveo je da je kao glumac vjerovao u sebe, te da je imao želju da pobijedi sve, ali i da pobijedi - sebe. 

U životu sam dobio mnogo značajnih nagrada, ali mislim da tek treba da uradim nešto veliko, nešto pravo, kako bih mogao da stavim pečat na svoju karijeru. Ali, pečat je tu, a što se tiče onog nečeg velikog, ima vremena - rekao je Dragan Nikolić primajući priznanje Zlatni pečat, koje mu je dodijelila  Jugoslovenska kinoteka za doprinos filmskoj umjetnosti.

Glumac koji je odigrao više od sto filmskih likova, sarađivao sa najvećim jugoslovenskim i srpskim rediteljima (od Živojina Pavlovića, Fadila Hadžića, Vlatka Gilića, Bate Čengića, Miloša Miše Radivojevića, Bore Draškovića, do Gorana Markovića, Vatroslava Mimice, Veljka Bulajića, Lordana Zafranovića, Gorana Paskaljevića, Slobodana Šijana, Emira Kusturice...), ostao je do danas jedan od rijetkih umetnika koji sebe nikada nisu osporili nijednim gestom, ni profesionalno, ni privatno. Jer, kako kaže u razgovoru za "Novosti", dostojanstvo je mjera stvari, a njemu je najveća ambicija u životu bila i ostala da se - ne izbruka.

* Imate Zlatnu arenu u Puli, Oktobarsku nagradu Grada Beograda, Nagradu "Car Konstantin", Nagradu "Pavle Vuisić" za životno djelo... Kad podvučete crtu, možete li da kažete da, to je to?

- Mogu, zaista. Nemam šta da prebacim ni sebi, ni drugima. Mislim da sam čak imao sreće u karijeri, i da mi je taj dobar splet okolnosti od samog početka bio naklonjen.

Od toga da kao mlad, anonimni glumac dobijem glavnu ulogu kod Živojina Pavlovića 1967, u filmu "Kad budem mrtav i beo". Žika me uopšte nije znao, do tada sam malo igrao u pozorištu, a na filmu me je primjetio u "Deci vojvode Šmita" Vladimira Pavloviča. 

On je to kasnije ispričao u svojoj knjizi, da je vidio da u neka tri kadra privlačim pažnju i nešto radim, i da mu je to bilo dovoljno da mi da ulogu Džimija Barke. 

Bilo je to vrlo hrabro od njega, ali eto, mislim da se nije kajao što je rizikovao.

* Filmovi u kojima ste igrali, pogotovu oni iz perioda "crnog talasa", ušli su u antologije kao zlatno doba domaće kinematografije. Vi ste zvijezda tog najslavnijeg perioda?

- Kad bih bio neskroman, mogao bih da kažem da sam nekako bio zvijezda "crnog talasa" - "crni talas" me je rodio, dosta sam igrao kod reditelja koji označavaju tu produkciju, "crni talas" me je obilježio na neki način.

I nije slučajno, mislim da je to neka simbolika, što smo Zlatni pečat Kinoteke ove godine dobili Gordan Mihić i ja - scenarista prvog filma u kome sam igrao bio je upravo Mihić, zajedno sa pokojnim Kozomarom.

* Jednom ste rekli da ste sanjali svoju profesiju. Da li su se ispunili svi vaši snovi?

Jesam sanjao posao kojim ću se baviti, to je istina. I moji su se snovi ispunili. Kao glumac vjerovao sam u sebe, imao sam želju da pobijedim, ali i da pobijedim sebe. A i to može da bude opasno - ako ti se ispune svi snovi, postane dosadno. Meni još nije dosadno. Ja sam kroz čitavu karijeru nastojao da, na neki način, u sebe utkam ono što je pisalo na špici prvog filma u kome sam igrao. A pisalo je: "I kad budem mrtav i beo, ja bih ipak hteo da kakva-takva svjetiljka budem."

* Koliko vam imponuje što vas generacije i generacije ljudi na ovim prostorima i danas vole, i što se o vama uvijek govori s velikim poštovanjem?
- O tome ne mogu da govorim, mada na neki način osjećam naklonost publike. Ali, i to je dvosjekli mač, nekada ne valja ni kada te ljudi mnogo vole. Greške koje sam pravio u životu nisu bile sudbonosne, pa u svoje uspjehe ubrajam i kritične situacije koje sam uspio da prevaziđem.

* Pobjednik ste?

- Možda nisam iz svega izašao kao pobjednik, ali i iskustvo je vrsta pobjede. A i život i gluma su pobjeđivanje bez pobjede. I opet se vraćam na sreću - ne samo što sam na vrijeme krenuo da radim, nego još nisam prestao. I tek se spremam za neke poduhvate. To je ono što je važno.

(Novosti.rs)