Al Pacino: Ne žalim ni za čim, smatram da sam samo u nekim slučajevima donio pogrešnu odluku

Alfredo James Pacino, poznatiji kao Al Pacino, rođen je 25. aprila 1940. u New Yorku.

Proslavljeni američki filmski i pozorišni glumac, dobitnik je nagrada Oscar, Emmy i Tony. Oscara za najbolju mušku ulogu dobio je 1992. godine za ulogu u filmu "Miris žene".

Nedavno je Al Pacino dao zanimljiv intervju za cijenjeni portal The Talks, koji vam i prenosimo.

Gospodine Pacino, kako se nosite s teretom svojih dostignuća?

- Ne znam, ne razmišljam o njima na takav način, svoje uloge ne vidim kao uspjehe. Na uloge koje sam tumačio, gledam kao na sliku koju sam naslikao. Zamislite da glumac kaže: ''Ne želim da nastavim jer ne umijem bolje od onoga što sam uradio u prošlom filmu. Najbolje bi bilo da odustanem.'' Znate, to je odmaranje na lovorikama, dobijete lijep ček i započnete neku drugu karijeru... Ja to ne želim, ja se vraćam sa željom da nastavim ovo raditi.

Jer želite da napravite nešto novo?

- Da, ukoliko mogu doprinijeti nečemu i ukoliko osjećam kao da sam dio toga, onda ću reći nešto, bilo šta. Šekspirovim riječima rečeno, za mene je to poput ''držanja ogledala prirodi.'' Ukoliko je potrebno da uložim maksimalan trud kako bih pokazao svoj talenat i dobro odglumio ulogu, onda ću to i uraditi. Ne želim da stanem, sada neću upotrijebiti riječ ''mirovina'', jer je neobično za jednog umjetnika da kaže ''mirovina.''

Umjetnik Christo kaže da umjetnici ne idu u penziju, oni umru.

- Ali ima umjetnika koji su otišli u penziju. Poput Phillip Rotha – napravio sam film po njegovoj knjizi "The Humbling". On je prekinuo pisanje i bio jako sretan! Barem tako kaže. On izađe i radi šta želi. To u potpunisti razumijem, jer postaje rutina. Ja dobijem tekst za film, pročitam ga i naučim. Svaki put, za svaki film prolazim kroz taj proces. Počeo sam tražiti nešto drugo, poput redatelja koji me želi vidjeti.

Ali Vas sigurno svi reditelji žele.

- Prije Kuma, prvog Kuma, niko, osim Francisa me nije htio. On je želio samo mene, a ja nisam shvatao zašto... Niko do tad me nije htio, jer me niko nije poznavao. Danas kada je reditelj zainteresovan za mene, ja nudim što više, ne povlačim se. Tražim šansu koju mogu iskoristiti, neki izazov, pa čak i kada padnem, da ponovo ustanem i nastavim.

Zašto?

- Kada to radite dovoljno dugo, želite da ostanete otvoreni. Ne želite da se zatvorite, da postanete tvrdi, jer je ranjivost jako bitna. Ne smijete dopustiti da vas ništa ne dotiče. Kao što Brecht kaže u jednom svom djelu koje je napisao jako mlad, s 22 godine. U djelu ''U džungli gradova'' jedan od likova kaže: ''Čovjekova koža je pretanka za ovaj svijet.'' Trudimo se da naša koža postanje ''deblja i deblja'', te da postanemo otporni i imuni na sve emocije.

Da li se kajete što ste prihvatili neku ulogu, samo zato da bi pomjerili svoje granice?

- . Izabrao sam pogrešan film, nisam znao odglumiti kako treba, ili sam glumio ali na pogrešan način. Međutim, sve što učinite je dio vas, i od svega možete naučiti nešto. Svako moje djelo, ma kakvo bilo, mi je omogućilo da doživim ono što sam doživio i stvorim vrijedna sjećanja. Tako da se ne kajem ni zbog čega.

Čak ni odbijanje da glumite i Star Warsu? 

- Star Wars, da to je bila moja prva greška.

A tekst za film Terrence Malicka? 

- Da, Terry je nekada davno insistirao da glumim u jednom filmu. To je još jedna od mojih mnogih grešaka. One se sve nalaze u muzeju grešaka! Svi tekstovi za film koje sam odbacio!

Da li biste rekli da danas imate drugačiji pogled na glumu nego prije? 

- Da, zamišljam da je tako, jer inače ne bih izdržao ovako dugo. Tokom života prolazimo kroz razne cikluse i faze, a starenje je upravo to. Danas smo tu, sutra nismo, ne znamo šta nas čeka sutra, ili kako će naši životi izgledati. Zato idemo kroz cikluse.

Da li uživate u ovom ciklusu svog života? 

- Da li je čaša poluprazna ili polupuna? Život nije konstanta, postoje dani kada zaista uživam, a postoje dani kada ne... Da sam slikar, niko ne bi mario za moje godine: "Ja slikam, ja sam umjetnik!" Mrzim reći da sam umjetnik, ne volim to govoriti. Jedna žena s kojom sam živio je govorila: "Šta god radiš, nemoj im reći da si umjetnik." "Znam" odgovorio bih joj. (smijeh) Izbjegavat ću to, i izbjegavao sam godinama. Ali, iskreno, smatram da jesam umjetnik. Barem se nadam da jesam. Ali da sam slikar, pitanje bi bilo potpuno drugačije.
Ali svi glumci imaju isti problem. 

To je zbog vizuelnog dijela, zbog slike koju ljudi imaju o nama. Iako glumimo različite likove, naša slika ostaje ista. Vjerujem da se izjava da smo umjetnici veže za nešto pretenciozno, jer nakon svega ti si samo filmska zvijezda. A čak je i ta izjava pogrešna! I to je pretenciozno, ja sam filmska zvijezda! Pa šta pobogu treba da kažemo?!