Intervju sa predsjednikom Unije studenata: Ne mogu da razumijem nemar vlasti za pitanje visokog obrazovanja!

Univerzitet „ Džemal Bijedić „ u Mostaru je najstarija visokoobrazovna institucija u Hercegovini. Univerzitet se sastoji od osam cjelina, odnosno fakulteta. Pored brojnih asocijacija i udruženja studenata na ovom Univerzitetu, postoji tzv. Vrhovno tijelo koje predstavlja i okuplja studente. Naravno, govorimo u Uniji studenata. Čime se bavi Unija studenta, čime će se baviti, ko je sačinjava i još niz detalja nam kroz razgovor za Novi.ba otkriva predsjednik navedene organizacije, Haris Šabanović. 

Koja je osnovna dužnost, odnosno princip Unije studenata?

Unija studenata Univerziteta „Džemal Bijedić“ je osnovana još 2001. godine, i ima osnovni zadatak da prvenstveno štiti prava i interese studenata zagarantovane Zakonom o visokom obrazovanju HNK i Statutom Univerziteta „Džemal Bijedić“, a onda i da pruži i ponudi studentima neke druge vannastavne aktivnosti, radionice, seminare, kurseve, izlete, putovanja, pa sve češće i više humanitarni rad. 

Unija studenata ima već svoje tradicionalne aktivnosti, da li se plan i program rada Unije planira proširiti u skorije vrijeme, od čega to ovisi i ako da, šta studenti treba da očekuju?

U narednom periodu, a najkasnije do aprila mjeseca će biti održani izbori u Uniji studenata, kao i izborna skupština. Očekujemo da će samim tim procesom doći do nekih novih programa i ideja, koje će novi članovi donijeti. Što se tiče planova sadašnjeg saziva Predsjedništva, u planu su još neki projekti, a ono na čemu ćemo insistirati jeste projekat organizovanja besplatnih kurseva za naše studente. Nismo još sigurni da li ćemo krenuti samo sa engleskim jezikom, ili sa još nekim dodatnim programom pored engleskog. Ono što nam je u narednom periodu jako bitno jeste i rad na uslovima studiranja kroz tijela Univerziteta, gdje nam je jako bitno da se studentima omoguće što bolji uslovi studiranja, kao i da školarine ostanu na istom nivou, a raditi na tome da u budućnosti, ako Bog da, možemo pričati i o smanjeju iznosa koji studenti plaćaju.
Nažalost, u prethodnom periodu smo često bili opterećeni ovim i sličnim problemima, kao što i sami svjedoci, te smo iz tih razloga možda nekada imali i manje „slobodnih“ aktivnosti nego što je planirano, jer smo prvo morali riješiti prioritete studiranja, prava studenata i uslova studiranja. Također, dosta svog truda smo uložili u pomoć područjima pogođenim tragičnim poplavama u našoj zemlji, radeći na terenu, ali smo uspjeli obezbijediti i 30 stipendija za studente Univerziteta „Džemal Bijedić“ koji dolaze iz tih područja, koji će u tekućoj akademskoj godini ostavriti pravo na besplatno školovanje.

Glavno studentsko tijelo hrvatskog Sveučilišta u Mostaru je Studentski zbor, da li postoji saradnja između ova dva Univerziteta, ukoliko da, na koji način sarađujete?

Postoji saradnja, i neki fin odnos koji smo uspjeli uspostaviti sa Studentskim zborom u prethodnom periodu. Uspjeli smo u maju odigrati zajedničku prijateljsku utakmicu na završnici Studentske lige Sveučilišta u Mostaru, a u novembru smo zajedno realizirali prezentaciju UN-ovih grant programa, gdje smo odlučili da ne pravimo odvojene prezentacije na našim Univerzitetima, već smo napravili zajedničku prezentaciju za sve građane Mostara. Napravili smo neke lijepe korake u prethodnom periodu, sada nam samo ostaje da tu saradnju krenemo dizati na još jedan veći nivo sa većim i kvalitetnijim projektima. Ono što takođe želim istaći sa aspekta saradnje jeste naša saradnja sa ostalim NVO organizacijama u Mostaru, koja nam je jako bitna, i na čemu smo ozbiljno radili u proteklom periodu. Tako smo izašli iz okvira Univerziteta i pokušali se baviti i projektima značajnim za naš grad, pa i cijelu državu. Skoro konstanto sarađujemo sa Vijećem mladih Grada Mostara, Tehničkim klubom Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru - BEST Mostar, ELSA Mostar, Udruženjem mladih psihologa, GSS Mostar, Transparency International BiH, ostvarili smo pomenutu saradnju sa Studentskim zborom Sveučilišta u Mostaru, AIESEC-om, te ostalim Unijama studenata te imamo u planu i organizovanje Unije studenata ako ne na državnom, onda bar na entitetskom nivou.

Univerzitet " Džemal Bijedić " u Mostaru je najstariji Univerzitet u Hercegovini, kako komentarišete odnos gradskih i kantonalnih vlasti prema instituciji Univerziteta?

To je jako dobro pitanje, na koje je teško dati odgovor koji ima veze sa zdravom pameću. Ja lično ne razumijem taj dosadašnji odnos prethodnih saziva vlasti (ostaje nam da vidimo šta će aktuelni da uradi). Ne mogu da razumijem toliki nemar za pitanje visokog obrazovanja, i jedne takve institucije kakva jeste Univerzitet „Džemal Bijedić“. Bilo je nekih ljudi koji su pokušali pomoći, ali to sve nekako teško ide, tromo, i jednom prilikom prošle godine sam govorio kako je Univerzitet žrtva nekih političkih previranja, i dalje sam istog mišljenja da neki ljudi namjerno koče rad ove institucije zarad nekih meni neshvatljivih ciljeva. Doduše, mišljenja sam da se ni Univerzitet nije baš proslavio kada je ova tema u pitanju, niti je izvršio dovoljan pritisak na Vladu i predstavnike političkih stranaka koliko je morao i trebao uraditi. Jedini pravi pritisak jeste bio upravo onaj iz juna prošle godine u vidu studentskih protesta protiv nemarne vlade u organizaciji Unije studenata, a ne Univerziteta...

Svake godine smo svjedoci sve većem broju studenata koji dolaze iz udaljenih zajednica, iz drugih kantona i slično. Da li mislite da su uvjeti studiranja na Univerzitetu povoljni i šta Mostar kao jedan od studentskih gradova u BiH može ponuditi studentima?

Ima tu mnogo razloga. Vjerovali ili ne, dosta roditelja svoju djecu šalje u Mostar iz „sigurnosnih razloga“ jer Mostar smatraju dosta sigurnijim mjestom za život u odnosu na recimo Sarajevo. Takođe, zadnjih godina se biježi veći upis, jer se radi o generacijama rođenim 1994 odnosno 1995. godine, te narednih par generacija kada je na ovim prostorima postojao pravi „baby boom“. Kasnije generacije će pokazati i drugačije rezultate upisa. 
Mostar kao studentski grad ima određene sadržaje da ponudi studentima, ali nisam siguran da je to dovoljno, i na tome se definitivno mora raditi. Kao prvo pitanje nameće se činjenica da Univerzitet „Džemal Bijedić“ još uvijek nema svoj studentki dom??? Inače sam mišljenja da naš Univerzitet mora ponuditi više i trenutnim studentima, ali i onima koji će to tek da postanu narednih godina jer imamo veliki nesrazmjer sa potrebama tržišta rada. Proizvodimo kadar koji je nepotreban tržištu rada, i nije nas briga što je to tako, a i onaj za kojim eventualno postoji potreba na tržištu vrlo rijetko dođe spreman i pripremljen za isto, jer su nam, uglavnom, nastavni planovi i programi vrlo zastarjeli te smo toliko zatrpani nekim teorijskim znanjem i samim tim u startu u popriličnom zaostatku. To nisu neki problemi koji se ne daju prevazići, samo se treba pošteno potruditi.

I za kraj, da li postoji način na koji bi se studenti mogli uključiti u rad Unije studenata i koja je Vaša poruka svim našim čitateljima, posebno sadašnjim i budućim studentima Univerziteta?

Što se tiče rada Unije studenata i samog angažmana studenti mogu da biraju. To je njihova organizacija gdje su uvijek dobrodošli, sa svojim idejama, prijedlozima, ali i da budu dio projekata koji se realizuju ako nisu zainteresovani da sami budu dio organizacijskog tima. U prethodnom periodu smo mnogo radili sa pojedinačnim slučajevima studenata, i pokušali otvoriti vrata Unije studenata koliko su nam kapaciteti dozvoljavali. Nadam se da ćemo u narednom periodu to uspjeti još više, kako bi svaki student znao i imao osjećaj da je to njegova organizacija za koju svi trebamo skupa da radimo kako bismo imali što kvalitetnije i uslove studiranja, ali i vannastavne mogućnosti.