Enisa Meštrovac za Novi.ba: "Stavite vašu krunu i budite sretnice i na dunjaluku i na ahiretu"

Enisa Meštrovac porijeklom je iz Bugojna, rođena 1985. godine, a svršenica je Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Ona je ujedno majka dvije djevojčice, supruga uglednog imama, muallima u MIZ Sarajevo i pokrivena.

Upravo će danas od 18:00 sati u prostorijama Kewsera u Sarajevu (ulica Valtera Perića broj 2) održati predavanje o temi "Hidžab je naša obaveza".

Esselamu alejkum! Poštovana Enisa, hvala Vam što ste prihvatili naš poziv za intervju. Možete li nam, za početak, ukratko predstaviti srž današnjeg predavanja o temi "Hidžab je naša obaveza?“

- Hvala vama što imamo priliku javno govoriti o problemu koji je snašao žene vjernice, pogotovo muslimanke jer ono što VSTV naziva vjerskim obilježjem je ustvari stroga Božija naredba ženi u islamu. Moje predavanje naglašava upravo tu strogu dužnost koja se tiče konkretno žene u islamu, tog farza gdje nemamo izbora da malo budemo, pa onda više ne budemo pokrivene. Govorit ću o vrijednosti žene, njenim pravima i obavezama. Bit će to jedno fino podsjećanje svima nama na ono ko smo, šta smo i kolko je Objava nas žene učinila sretnicama.

Kada ste se se pokrili i zašto?

- Iz porodice sam koja praktikuje islam i živi životom nastojeći zadovoljiti svoga Gospodara. Moj otac je efendija što znači da sam i ja efendijina kćerka. Kao djevojčici nije mi se bilo baš lahko s tim nositi, ja sam uvijek bila "hodžina" i moji postupci su se lupom pratili. Po završetku osnovne škole upisujem Gazi Husrev-begovu medresu i od tada je hidžab moja svakodnevnica, moja identifikacija i moja sloboda. Moja majka je nosila hidžab i u komunizmu, ja ga nosim već 15 godina i imam dvije kćerke (šest i tri godine) koje pokazuju veliku ljubav prema hidžabu. Nadam se da  će ga i one s ponosom nositi.

Možete li nam objasniti zašto je to obaveza muslimankama?

Hidžab nije bilo kakvo obilježje, hidžab nije naš hir niti želja da se nošenjem istog razlikujemo od drugih. Hidžab je stroga Božija naredba upućena konkretno ženama. Kao što je farz (obaveza) klanjati namaz, postiti mjesec ramazan i davati zekat, isto tako je farz i nositi hidžab. Propis je propis, bez mogućnosti odabira. Uzvišeni u Kur'anu kaže: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerkama svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.“ (Ahzab 59.)

Koje su prednosti nošenja hidžaba i kako se Vi osjećate kao takva u društvu?

- Teško mi pada činjenica da je žena dozvolila sebi da se na nju gleda  kao na objekat. Čini mi se da ne postoji niti jedna reklama, bilo kakvog karaktera, u posljednje vrijeme bez obnaženog ženskog tijela. Zbog toga sam ponosna što sam muslimanka i što imam hidžab koji me štiti od svega onoga što je ružno. Odlukom da nosim hidžab, svojom pojavom poručujem kako se meni prilazi, kako se sa mnom razgovara i kako se prema meni ponaša. Hidžab je moja perda od svega onoga od čega želim da se zaštitim.

Da li ste do sada imali nekih neugodnih situacija?

- Do sada, ovih 15 godina nikada nisam imala neku neugodnu situaciju, čak štaviše mislim da sam ovako mnogo više poštovana. Kako u našoj zemlji tako i van nje, do sad sam osjećala apsolutni slobodu bez ikakvih nemilih događaja.

Zašto je važno dignuti glas u ovim vremenima protiv ovakve odluke?

- Važno je braniti svoje pravo na slobodu vjeroispovijesti, koje je ujedno i temeljno ljudsko pravo zagarantovano Ustavom BiH i međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i slobodama. Obzirom da je hidžab naša obaveza, naređenje od Boga dragoga, naš identitet i integritet, a ne samo vjersko obilježje (kako ga nazivaju), itekako smo dužni boriti se svim silama da ostanemo na onom mjestu koje nam pripada.

Koliko Vam smeta što u svojoj domovini moramo dokazivati šta smo i ko smo?

- Ne samo da mi smeta, moglo bi se reći da me i ljuti činjenica da  nas ovakvi ili slični događaji moraju upozoriti da bi se naš "alarm" upalio kako bismo postali više oprezni. Put žene muslimanke do ovog gdje je sada, nije bio nimalo lagan. Zar sad nakon što smo prevazišli podvale "da se ženskom djetetu sramota obrazovati" - nakon što smo se izborile svojim znanjem, obrazovanjem, vještinama i sposobnošću za različite oblasti u kojima djelujemo - pustimo da nas ponovo maknu u kuće, da zabrane naše djelovanje, a samim tim i promovisanje naše  vjere onakvom kakvom ona zaista jeste, a ne onakvom kakvom je prestavljaju islamofobski mediji. Dokazivat ćemo se onoliko koliko trebamo i moramo i neće nam dosaditi! Naša domovina, BiH, je jedina koju mi imamo, iz nje nigdje nećemo, a u njoj ćemo živjeti onako kako dolikuje jednom čovjeku sa svim njegovim pravima i slobodama!

Na kraju, željeli bismo Vam zahvaliti na izdvojenom vremenu i pitati Vas, šta savjetujete onim djevojkama, majkama, ženama koje žele nositi hidžab?
- Hvala i vama što promovišete ovaj problem žene muslimanke. Onima koje žele krenuti u novi život s hidžabom poručujem da ne odugovlače s tom odlukom. Stavite vašu krunu i budite sretnice i na dunjaluku i na ahiretu!