Ne znaš ti ko je Edhem efendija Mulabdić
Nije dobri Edhem-efendija jedina ‘zaboravljena’ duša čije je oružje bilo pero, a emancipacija i borba za kulturnu naobrazbu životni put. Podugačak je spisak njemu sličnih, upornih i pozitivno tvrdoglavih likova koji bi trebali biti uzor i ogledalo, a nisu. Mi jednostavno imamo nevjerovatnu sposobnost da zaboravimo i gurnemo pod tepih sve važno i vrijedno, a objeručke grlimo i prihvatamo ono površno.
Edhem Mulabdić, po nekim izvorima, rodio se 1862, a po drugim 1865. godine, neki opet upućuju na 1864. godinu. Ukoliko je ova posljednja tvrdnja tačna u ovoj bi godini mogli obilježiti i 150. godina od rođenja ovog književnika.
Ko je Edhem-efendija Mulabdić? Za većinu to je pisac lektire. Napisao je “Zeleno busenje”, obaveznu lektiru u osmom razredu. Nažalost, to je početak i kraj priče o intelektualnoj veličini kao što je ovaj Maglajlija. Rođen je u Maglaju, kao što rekosmo jedne od navedenih godina. Mekteb i ruždiju (državna srednja škola predviđena osmanskim Zakonom o obrazovanju iz 1869. godine) završio je u rodnom gradu. Od 1887. godine je u Sarajevu gdje je završio Učiteljsku školu. Radio je u Brčkom, Sarajevu i Beogradu. Svoje najpoznatije djelo “Zeleno busenje” objavljuje u izdanju Matice hrvatske 1898. godine. Sve je to tačno i omeđeno. Ali Edhem-efendija Mulabdić je sve između toga.
Vječna borba za bolje
Mulabdić u “Zelenom busenju” živo opisuje proces smjene vrhovne vlasti nad Bosnom. Opisuje dilemu običnog čovjeka, šok i borbu zbog gubitka jednog identiteta i nasilnog upoznavanja s drugim, stranim. Tu borbu opisanu u “Zelenom busenju” Edhem-efendija je živio u stvarnosti. Zato je on najbolji primjer čovjeka koji se bori i putokaz kojim današnji čovjek treba ići. Edhem-efendija je doživio ličnu tragediju nakon Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Izgubio je neke od najbližih članova svoje porodice. Skrhan bolom želio je napustiti rodnu grudu i zaputiti se ka Istanbulu. Međutim, na nagovor brata je ostao. I nije samo ostao, on se i borio. Borio se najefikasnijim oružjem koje je imao – perom.
Pisao je i upućivao na pisanje, na učenje, na obrazovanje čak je i u politiku zagazio, ali se nije predavao. Savjetovao je i školovao. Znao je da samo učen čovjek može pomoći prvo sebi, a onda i drugima. Početkom 20. stoljeća Edhem-efendija Mulabdić jedan je od najzaslužnijih bh. književnika i ličnosti koja je oblikovala društveno-političke tokove. Edhem-efendija učestvuje u pokretanju kulturno-prosvjetnog društva “Gajret” 1903. godine, a tri godine ranije jedan je od pokretača lista “Behar” kojeg je i uređivao šest godina. To su najznačajniji koraci u kulturnoj i obrazovnoj emancipaciji muslimanskog stanovništva u vrtlogu borbe za ostvarivanje nacionalnih prava krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Politika i kultura
Edhem-efendiji ni politika nije bila strana. Kao kandidat na listi JMO-a (Jugoslavenske muslimanske organizacije) tri puta je biran u Narodnu skupštinu u Beogradu 1923, 1925. i 1927. godine. Paralelno s politikom pokrenuo je i osnivanje kulturno-prosvjetnog društva “Narodna uzdanica”. Bio je svjestan da povlačenjem u spisateljske kute neće mnogo učiniti u tom trenutku. Stoga je bio aktivan u politici. Znao je da snaga jednog društva leži u obrazovanju i nauci.
Na kraju ga je politika skupo koštala. Okrutnost vremena u kojem je živio na njegovom primjeru najrječitije je oslikana. Pod optužbom za navodni verbalni delikt tokom ratnih godina s NDH (Nezavisna Država Hrvatska) Mulabdić je uhapšen i pritvoren, a na slobodu pušten krajem marta 1946. godine. Tadašnji izlazak na slobodu za njega je predstavljao ropstvo.
Kako je zapisao Alija Nametak, Mulabdić je nakon izlaska iz zatvora ostao bez ičega, bez penzije, službe i bilo kakvih prihoda. Do smrti je živio od milostinje, od pomoći koju mu je pružao još jedan velikan, Hamdija Kreševljaković. Nametak o Edhem-efendiji između ostalog piše: “Po mom mišljenju, to je bio čovjek koji je na početku 20. stoljeća najviše doprinio da se muslimanska mladež počne školovati u austrijskim školama, za osnivanje društva “Gajret” i “Narodne uzdanice” u kojima je bio neumoran radnik, pisac, odgajatelj i koji je cijeli svoj radni vijek koristio za podizanje naše kulture”.
Ime ovog velikana danas nose četiri osnovne i jedna srednja škola u BiH, a Tuzla, Bihać, Sarajevo, Brčko i Tešanj imaju ulicu koje svojim nazivom s ponosom ukazuju na upornost, borbu i pravac kojim trebamo ići u budućnosti.
Uspomena koja ne blijedi
Danas na svu sreću u njegovom rodnom Maglaju postoji već tradicionalna manifestacija “Mulabdićevi dani kulture”. Direktorica Biblioteke grada Maglaja koja je i organizator ove manifestacije Nina Salkić s ponosom ističe da će 28. januara biti organizirani jedanaesti po redu “Mulabdićevi dani kulture”. “Zahvaljujući ‘Mulabdićevim danima kulture’ u našem gradu su gostovali ljudi kao što su: Munib Maglajlić, Safet Sarić, Željko Škuljević, Marko Vešović, Enver Kazaz, Zilhad Ključanin, Drago Tomašević, Tvrtko Kulenović i mnogi drugi. Promovirali smo brojne knjige u našem izdanju, zatim smo postavili izložbe posvećene pisanim i drugim dokumentima o Maglaju, Mulabdiću, njegovom životu i radu, i još mnogo toga. Jedanaesti po redu ‘Mulabdićevi dani kulture’ još jednom će svjedočiti o svevremenosti i savremenosti autora ‘Zelenog busenja’”, naglasila je direktorica Salkić.
Edhem-efendija Mulabdić umro je 29. januara 1954. godine, a vijest o njegovoj smrti “Oslobođenje” je objavilo tek 5. februara.
Jedini živi potomak Mulabdića
O Mulabdićevim nasljednicima malo se zna. Ipak u Maglaju smo pronašli jedinog živog potomka Edhem-efendije. Riječ je o njegovom daljnjem rođaku Rasimu Mulabdiću. On je za Novo vrijeme istakao da ne zna mnogo detalja iz Edhemovog života, osim onoga što je svima poznato. “Sve što mogu reći jesu već poznate stvari iz njegovog života. Ali ono što me izuzetno raduje jeste veoma pozitivan odnos lokalnih vlasti prema uspomeni na lik i djelo Edhem-efendije Mulabdića. Izuzetno sam zadovoljan i zahvalan što je cijela jedna manifestacija posvećena njemu. To je pozitivno, jer ne zaboravljamo naše velikane”, poručio je Rasim Mulabdić.
(novovrijeme.ba)