Mila Kunis: Gluma mi je pomogla da izbjegnem školu, bilo je fantastično!
Milena Markovna Kunis poznata je američka filmska glumica, koja je rođena 14. avgusta 1983. u Ukrajini. U Los Angeles se odselila kada je imala samo sedam godina, a najpoznatija je po ulozi Jackie Burkhart u humorističnoj seriji Lude 70-e. Godine 2009. časopis Maxim rangirao ju je na 5. mjesto 100 najzgodnijih žena.
Za poznati portal The Talks dala je zanimljiv intervju, koji vam i prenosimo.
Gđice. Kunis, da li biste se nazvali perfekcionistom?
To je stvar u kojoj ne uspijevam u životu; ne tražim savršenstvo. Mislim da je neostvarivo, mislim da je nemoguće postići savršenstvo. Ukoliko ste tri metra ispod zemlje onda ste tri metara ispod zemlje. Možete imati sve što smatrate savršenim, ali ćete opet biti tri metra ispod zemlje. Tako da ne mislim da postoji nešto savršeno.
Da li je to problem Hollywooda, težnja za savršenstvom? Mnoge žene Vaše dobi pokušavaju upravo to: biti i izgledati savršeno.
To je zaista tužno, zato što je istinito. Svi počinju izgledati isto. Bizarno je kako svi imaju iste značajke lica sada. Jedna osoba svoju kosu ofarba smeđom bojom, svi ofarbaju svoju kosu smeđom bojom. Mislim da ljudi gube osjećaj individualnosti. Nažalost je tako.
Da li je to nešto što je uzrokovano zabavnim i modnim svijetom?
Ne znam šta je uzrokovalo, ne znam šta je bilo prvo: kokoš ili jaje, ali nešto je uzrokovalo. Ne znam da li su naslovnice časopisa mjesta gdje možete vidjeti najsavršenije, najljepše ljude. Tužna činjenica je da je sve to postignuto photoshopom. Ne postoji stvar kao što je savršenstvo. Što je za mene lijepo, za tebe ne mora biti. To ne znači da sam ja u pravu a ti nisi, to je samo različito mišljenje.
I Vi ste značajno izgubili na kilaži nakon bitne uloge u filmu ''Black Swan.'' Odjednom ste postali jako mršavi.
Upravo ste rekli: bilo je zbog uloge. Bilo je puno lakše dobiti na kilaži ponovo. (Smijeh)
Da li Vam se sviđalo biti toliko mršava?
Ne, bilo je odvratno. Izgledala sam poput Goluma iz Gospodara prstenova. Mrzila sam što moram biti mršava u stvarnom životu pa sam neprestano nosila velike džempere i vrećastu odjeću. Ljudi koji me nisu vidjeli jako dugo su mi prilazili da me zagrle potpuno izbezumljeni. Mnogi su me pitali ''Da li sam dobro?'' i ''Trebamo li razgovarati?'' Svima sam govorila ''Dobro sam, ovo je samo privremeno.'' Mora da sam izgledala strašno mršavo. Ruke su mi bile jako male. Bilo je odvratno.
Da li je jako kompetitivno u Hollywoodu za žene Vaše dobi?
I jeste i nije. Kopmetitivno je, ali isto tako se sve bazira na mišljenju. Mogu ući negdje i režiser će misliti da sam užasna glumica, a već sljedeći režiser može misliti da sam odlična. Sve je stvar mišljenja. To je zapravo tužna stvar, nema ispravnog i pogrešnog. Uopšte. Možeš biti najbolja glumica i nikada ne dobiti posao.
Rođeni ste u Ukrajini i u Ameriku ste se preselili 1991. Da li za sebe smatrate da ste Amerikanka ili smatrate da imate elemente vaše ličnosti koji su karakteristični za Ukrajinu?
Mislim da sam u velikoj mjeri Amerikanka - dosta sam pozapadnjačena. Recimo to ovako, što sam starija sve više uviđam da imam evropsku pozadinu, što god to značilo. Odgajana sam u Los Angelesu od drugog razreda, ono što su moji roditelji usadili u mene bilo je drugačije od onoga uz što su odrasli moji prijatelji. Što sam starija sve više to uviđam.
Da li je bilo teško prolagoditi se tada?
Da. Ali na sreću kada imate sedam ili osam godina ne shvatate posljedice. Ne shvatate šta će se dogoditi ukoliko nešto uradite, jer ne shvatate taj koncept. Jednostavno se ubacite. Kao dijete jednostavno radite nešto bez nekog razumijevanja. Engleski sam naučila slučajno, želeći raditi nešto osim učenja. Funkcioniše kada ste dijete. Djeca su odlična, nemaju straha.
Da li ste željeli postati glumica u vrlo ranoj dobi?
Ne, uopšte ne. U jednoj fazi sam željela biti učiteljica, u drugoj fazi sam željela biti doktorica, ali sam shvatila da ne volim krv. Zatim sam željela da radim na porodima, sve dok nisam shvatila da tu ima malo više posla od samog poroda. Dugo vremena sam mislila da se bebe jednostavno pojave. (Smijeh) Željela sam biti sve i svašta - osim glumice.
Zašto ste izabrali ovu profesiju?
Potpuno slučajno. Kada sam imala devet godina upoznala sam svog menadžera, koji je i danas moj menadžer, i to je bio hobi; to je bilo nešto što sam radila poslije škole i nešto što me izvodilo iz škole ponekad - što je bio veliki plus. Bilo je fantastično. Morala sam ići da se igram i pretvaram i nisam morala ići u školu. Imala sam 21 ili 22 godine kada sam odlučila da bi ovo mogla biti moja karijera. Kada sam odlučila da napravim karijeru sve se promijenilo.
Da li je ikada postojala opasnost da izgubite sebe?
Radim ovaj posao jako dugo i vidjela sam mnoge ljude koji su se izgubili. Teorija kaže da učite samo iz svojih grešaka. To je život. Ali kada se radi o poslu, reći ću vam ovo: zaista, istinski vjerujem u učenje iz grešaka drugih.
Koja je najbitnija lekcija koju ste naučili iz grešaka drugih?
Jedna? Postoji cijela lista. Sve i svašta. U ovom poslu morate biti neprestano svjesni svog okruženja i toga da vas podignu samo kako bi vas oborili. Zaista mislim tako jer to pravi bolje priče. Nije dovoljno pričati o tome koliko je neko dobar - to nije uvjerljivo. Ono što je uvjerljivo je pričati o nečijim padovima. Najbitnija lekcija koju sam naučila je da svoj život držim privatnim. I za to ću se boriti zauvijek. To je moja lekcija.
Mora da vam je jako teško uspjeti jer spadate u grupu na koju se cilja.
Da. Ali ja nikada neću pričati o tim stvarima. Postoje određene stvari o kojima nikada neću pričati. Ne zanima me ako me to čini ne tako finom osobom. Pričaću o bilo kojem filmu koji sam snimala, pričaću o svakome s kim sa sarađivala, pričaću o politici ukoliko to želite - pričaću o bilo čemu na ovoj planeti, ali nikada neću pričati o svom privatnom životu.