Nicolas Cage priznao: Ponekad je dobro biti omražen!

Nicolas Cage je poznati američki glumac, dobitnik Oscara za najbolju glavnu ulogu u filmu "Napuštajući Las Vegas".

Cage je nedavno dao zanimljiv intervju za portal The Talks, koji prenosimo u cijelosti.

Gospodine Cage, zašto ste promijenili ime?
- Morao sam sebi izmisliti novi identitet. Zakonito sam još uvijek Nicolas Coppola, ali ja sam Nicolas Cage. Volim svoju porodicu i sva njihova postignuća, ali kao mladi glumac koji je išao po audicijama, nisam se mogao toga riješiti. Morao sam se usredotočiti na ulogu i na audiciju, a postojao je pritisak zbog mog imena. Čim sam počeo ići na audicije pod drugim imenom i niko nije znao da postoji veza, dobio sam ulogu, i pomislio sam ''Ja ovo zaista mogu.'' Osjećao sam se oslobođenim. Dalo mi je slobodu da postanem ono što sam želio biti u svojim snovima.

Pomalo je smiješno da govorite o oslobađanju kada je ime koje ste izabrali Cage (Kavez).
- Ironično je, nisam o tome mislio na taj način. Tražio sam ime koje je unikatno, ali u isto vrijeme jednostavno. Želio sam da ljudi zapamte egzotično ime koje je kratko i slatko, te mi se Cage učinilo kao dobar izbor. Tom Cruise je promijenio ime, a također sam volio i avangardnog kompozitora Johna Cagea. Pomislio sam da je interesantno imati obje strane, imati zabavnu stranu i promišljeniju stranu.

To je istina i za Vašu karijeru, zapravo. Dobili ste dosta priznanja za vašu glumu, čak ste osvojili Nagradu akademije za najboljeg glumca, ali snimate i dosta ''popcorn'' filmova. Da li to radite namjerno?
- Da, namjerno je. Želio sam slomiti kalup, za promjenu. Čitao sam knjige Stanislavskog, An Actor Prepeares, te sam bio zainteresovan za ideju otvaranja vrata različitim filmskim performansima, kako ne bi ostao zaglavljen u jednom stilu: naturalizam, fotorealizam. Volim malo miiješati stilove, u smislu moje prezentacije. U isto vrijeme mogu biti i tih i cinéma vérité i ući više u detalje performansa, ali također mogu pokazati teatralnu, epsku glumu.

Roger Ebert je za Vas jednom izjavio da ste neustrašivi glumac kojeg ne zanima da li će publika misliti da ste pretjerali. Da li je to tačno?
- Možete dizajnirati performans u pogledu njegove veličine, budite teatralni, izađite iz okvira, ali ukoliko postoji emocionalni sadržaj - ukoliko i dalje imate osjećaj - možete se posvetiti bilo čemu što želite. Nisam prvi koji to radi. To se često dešavalo tokom 30-tih. Pogledajte Cagneyja, da li je stvaran? Ne. Da li je istinit? Da.

Kako dođete do toga kada ste na setu?
- U filmu u kojem sam nedavno glumio, imao sam scenu od četiri stranice u kojoj su željeli da zmija otrovnica bude u travi. Imali su zmiju bez otrova i ja sam rekao: ''Znate šta, mislim da ovdje zaista moramo riskirati, pronaći pravu zmiju i iskoristiti je u sceni.'' A oni su upitali, ''Zašto?'' Rekao sam: ''Ovo je važna scena i mislim da će me opustiti.''

Opustiti Vas? Stvarno?
- Ja sam od onog tipa ljudi kojeg podvizi i puno kafe opuštaju. I sviđa mi se šta to ima za ponuditi - u pogledu kreativnosti - osjećate uzbuđenje na setu. Ne morate glumiti. Ukoliko možete izbjeći glumu i uživiti se u istinitost trenutka, nešto čarobno će se dogoditi.



Šta kažete ljudima koji kritikuju vaš stil i nazivaju ga pretjerivanjem?
- Nije uvijek bilo dočekano s poštovanjem, ali u tome je ljepota izazova: morate se držati vaših uvjerenja. Mislim da ako neko uradi nešto zaista unikatno i orginalno, velike su šanse da će biti kritikovano. Dosta mojih heroja iz prošlosti su bili jako kritikovani zbog toga što su drugačiji, kao što su Edvard Munch i Stravinsky. Ovo su ljudi koji su slomili kalup.

Ali šta ako su kritičari u pravu?
- Ponekad možete da radite nešto čega zapravo nema - nema iskrenog osjećaja, nije važno, ne funkcionira - ali ponekad ako vas kritikuju, možda radite nešto pravo jednostavno na temelju činjenice da ste učinili da neko misli. Nije uvijek najbolje biti voljen. Ponekad je dobro biti omražen jer ste uradili nešto što im se uvuklo pod kožu.

Da li Vam je tokom godina bilo teško razviti takav stav?
- O da. Sjećam se kada sam snimao ''Moonstruck'' i želio sam da pričam poput Jean Maraisa iz ''Ljepotice i zvijeri'' (veoma dubokim, hrapavim glasom), on je imao taj akcent i njegov glas je bio veoma hrapav, a o svom liku iz ''Moonstrucka'' sam razmišljao kao o vuku koji je govorio režeći. Pričao sam tako u filmu i primio sam poziv od režisera Normana Jewisona koji je rekao, ''Nicolase, snimke neće ići.'' Tada sam počeo slušati o imenima drugih glumaca i pomislio sam da ću biti otpušten. Morao sam brzo odustati od Jean Maraisa.

Koji je posljednji performans koji vam se uvukao pod kožu?
- Joaquin Phoenix u ''The Master.'' Uživam u njegovoj glumi u tom filmu. Mislim da je to najorginalniji, najnemilosrdniji, najiskreniji i najtragičniji performans koji sam vidio u modernim vremenima. Ne postoji niko poput njega. Također mislim da je Aaron Johanson odličan. Sretan sam što sam radio s svim ovim ljudima. 

Također ste imali tu sreću da radite s mnogim brilijantim režiserima: braćom Coen, Davidom Lynchom, Wernerom Herzogom. Da li je i to bilo namjerno?
- Sretan sam što sam radio s nekim od najkreativnijih ljudi i istina je da uživam u snimanjima filmova i da sam entuzijasta. Kada sam pogledao ''Blood Simple'' zaista sam želio da radim s braćom Coen, te sam išao na audicije za ''Raising Arizona'' 10 puta. Werner je bio blagoslov zato što smo počeli raditi zajedno u vremenima kada je možda bilo određene zabune o ulogama koje sam birao i on mi je dao šansu da se vratim svojim korijenima i bavim se nezavisnim snimanjima filmova na način koji se činio malo orginalnijim.

Zabune oko uloga koje ste birali? Ipak ste zabrinuti šta ljudi misle o vama?
- Samo sam želio da ljudi shvate priču na ispravan način: namjerno je, to je koncept, to je nešto što želim raditi! Ne zato što nemam kontrole. Pod kontrolom sam tako što sam izvan kontrole.