Denzel Washington: Bojim se samo Boga, a nisam velika holivudska zvijezda

Denzel Washington je američki glumac, reditelj i producent. U dugogodišnjoj filmskoj karijeri postigao je skoro sve, a stigao je i do Oscara za najbolju sporednu ulogu u filmu "Glory" 1989. godine.

Slavni glumac nedavno je dao intervju za The Talks, a mi vam ga prenosimo u cijelosti.

Gospodine Washington, da li uživate glumiti lošeg dečka?
Kao glumac u pozorištu naučen si da nikada ne glumiš lošeg lika. Trebaš da voliš onu ulogu koju dobiješ. Ne možeš reći: Oh, ja sam loš momak. Kako se to glumi?

Da li je ikada loša uloga imala uticaja na Vas lično?
Ne, za mene je to još uvijek testament, duševno putovanje. Vjerujem u Boga. Ne bojim se čovjeka, bojim se Boga. 

Da li ste religiozna osoba? 
Ne govorim o religiji. Govorim o duhovnosti.

U čemu je razlika? 
Religija je za mene onda kada neko drži do duhovnih stvari. Moj Bog je dobar, tvoj je pogrešan. Religija je za mene ljudski uslov. Ako si musliman, ne možeš biti kršćanin. To je za mene religija. Kada kažemo: Oh, Bog te neće spasiti. Gorjet ćeš u paklu zato što nisi pio jabukov sok utorkom I četvrtkom. Ili bilo šta drugo. Kako god, žao mi je. Nemam neko mišljenje o tome, imam li ? (smijeh) 

Lijepo Vas je vidjeti dobro raspoloženog, jer rijetko imamo priliku takvog Vas viđati na TV ekranu. 
To nije tačno. 

Pa, Vi ustvari i niste glumili u mnogo komedija. 
To je samo priroda ovog posla. Prvo sam bio Biografski čovjek. (smijeh) Steve Biko? Napravi si biografiju čovječe! Malcolm x? Biografija čovječe! Remember the Titans? Biografija čovječe! Uragan? Biografija čovječe! A onda je neko sasvim slučajno poslao 'Dan treninga'. Loš momak čovječe! Budi loš čovjek! Mislim da je to samo priroda ovog posla.  

Da li često morate odbiti uloge jer vam ih oni određuju?
Apsolutno. Moja karijera se bazira na odgovoru NE. Sidney Poitier mi je više puta rekao, prije nekoliko godina da će me prvih četiri ili pet filmova odrediti u ovom poslu. Zbog ovoga sam bio počašćen da je drugi film koji sam radio bio s Norman Jewison, treći sa Sidney Lumet, a četvrti je bio 'Sloboda plakanja' s Richard Attenborough, za koji sam bio nominovan po prvi put. Bio sam izvan utrke. Bilo je i drugih filmova koje sam mogao, ali nisam uradio. 

Kao naprimjer?
Jedan od njih se zvao 'Crnci koji nisu mogli ubiti'. To je bio užas. Rekli su da je komedija, tako da je nisam uradio. Htjeli su da me plate mnogo za to, I iskreno razmišljao sam o tome, ali naposljetku ipak nisam uradio. Čekao sam šest mjeseci i onda dobio 'Sloboda plakanja'. Ono što ja uvijek govorim glumcima je da ne trebaju pristati na kompromis. Idi u pozorište I čekaj! 

Lakše je reći nego učiniti nešto kada neko drži 20 miliona dolara u rukama...
Veoma je žalosno u ovom ubrzanom razvoju društva i posla što mnoga djeca nemaju priliku da se razvijaju. Imaju 20 godina I to je bum, velike su zvijezde, a nikada ne nauče kako da glume. Sve glumce koje ja poštujem su iz pozorišta. Viola Davis, Meryl Streep, oni su iz pozorišta, znaš?  

Također ste vježbali u pozorištu prije nego što ste postali velika holivudska zvijezda? 
Ja nisam velika holivudska zvijezda. Ja sam samo glumac. Nazivam se zvijezdom. To nisam ja. Kao prvo, ja sam ljudsko biće; moja profesija je gluma. Ljudi ti daju titule. Oni ti kažu da si zvijezda u usponu ili ćeš biti, onda opet kažu da si zvijezda ili si neka isprana zvijezda. (smijeh) Zbog ovoga ja se na hvatam na ovo čime me nazivaju. Moj posao, moja profesija je gluma. 

Da li vrijeđate titulu 'filmska zvijezda'?
Ja sam uvježbani glumac. Ono na šta se ja pozivam jeste ono što neko kaže i to je ok, ali ne hodam okolo i govorim da sam filmska zvijezda. Izvinite, da li mi možete kupiti auto. Ja sam samo zabavljač. 

Da li mislite da studio sistem daje dovoljno šansi crnim glumcima? 
Ja zapravo i ne znam šta je studio sistem, kao prvo. Ne mislim da postoji sistem. To je grupa ljudi koji se pokušavaju obogatiti. To je to. Ne postoji odbor koji zasijeda i kao to predstavlja sistem. To je kao: Hej, ako Joe Black obogati za 100 miliona, pronađi mi još 10 takvih ljudi. Mislim da je to u prirodi njihovog posla. Mislim da je ovaj posao najteži ženi, bijeloj ili crnoj. 

Navršili ste 40 i oslobodili su Vas se... 
Neko može imati i 70 godina i opet imati djevojku od 25 godina! Mislim da definitivno postoji soba za napredak i administrativnu stranu - tu nije bio crni vođa studija. Svakako nije posao studija da se brine o tebi. 

Šta tačno mislite? 
Ne mislim da možete napraviti priču o unutrašnjem gradiću afričkih Amerikanaca u Filadelfiji. Ne mislim to. Ne mislim da ja mogu napraviti film o tome šta znači imati 16 godina i odrasti u Berlinu, jer ne znam kako je to. Pišeš o onome o čemu znaš. A tu su i ekonomske granice. Film o 16-godišnjem djetetu iz Berlina, za koji se ne bi potrošilo 100 miliona dolara u Holivudu.

Da li to znači da imaju predrasude o tom 16-godišnjem djetetu?
Tačno. Često ljudi probaju i čitaju mnogo o ovim stvarima. Neko me jednom pitao da li mislim da je rasizam što nisam osvojio Oskara za film Malcolm X, na šta sam rekao da sam ja glasao za Al Pacina. Bio je nominovan osam puta i nije pobijedio. Ja sam bio nominovan tri puta I odmah pobijedio. Da li vi mislite da su to predrasude protiv italijanskih Amerikanaca? Iz nekog razloga nije pobijedio, a poslije toga jest. Da li su ovo predrasude? Da. Obostrane, svestrane. To je ljudska priroda. Da li je to jedini razlog? Ne, ne vjerujem u to. Vjerujem da to nije istina.