Kako skuhati pirinač da bude rastresit, a ne ljepljiv

Pirinač djeluje kao jednostavan prilog, ali baš tu mnogi najčešće pogriješe. Umjesto rastresitog i laganog zrna, često dobijemo ljepljivu i prekuhanu masu. Tajna, međutim, nije u jednom triku, nego u pravilnoj pripremi prije, tokom i poslije kuhanja.

Prvi i najvažniji korak je ispiranje. Pirinač treba nekoliko puta oprati u hladnoj vodi kako bi se uklonio višak škroba. Upravo taj škrob je jedan od glavnih razloga zbog kojih zrna poslije kuhanja postaju ljepljiva i zbijena. Nakon ispiranja pirinač treba dobro ocijediti prije nego što ide u šerpu.

Jednako je važan i tačan omjer vode. Za bijeli dugozrnasti pirinač najčešće je dovoljno između jedne i po i dvije šolje vode na jednu šolju pirinča. Ako se doda previše vode, dobiće se mekša i ljepljivija tekstura, dok premalo vode može ostaviti zrno tvrdo i nedovoljno kuhano.

Kuhari savjetuju i da se koristi šerpa sa debljim dnom i poklopcem koji dobro zadržava paru. Kada pirinač provri, vatru treba smanjiti i pustiti da se lagano kuha bez miješanja. Upravo često miješanje tokom kuhanja dodatno oslobađa škrob i kvari strukturu zrna.

Nakon što je kuhanje završeno, pirinač ne treba odmah otvarati ni služiti. Najbolje je da ostane poklopljen još nekoliko minuta kako bi se vlaga ravnomjerno rasporedila. Tek tada ga treba lagano rastresti viljuškom.

Još jedan koristan trik je kratko propržiti pirinač na malo ulja ili sjeckanog luka prije dodavanja vode. Tako zrno postaje čvršće, dobija bolji ukus i manje se lijepi.

Uz nekoliko ovih jednostavnih pravila, pirinač može ispasti savršeno rastresit, ukusan i spreman i za prilog i za glavno jelo.