Ivica Dačić ne boluje samo od upale pluća, ovu bolest je ignorisao godinama, a tiho razara organe

Srpski ministar Ivica Dačić suočava se s ozbiljnim zdravstvenim problemima, uključujući povišen šećer u krvi, pored obostrane upale pluća, a upravo dijabetes mnogi ljudi otkriju tek kada se pojave posljedice.

Ministar Ivica Dačić trenutno se bori s obostranom upalom pluća zbog koje je hospitaliziran, a dr Spasoje Popević ističe da je njegovo stanje i dalje teško i da je životno ugrožen. Međutim, Dačić se godinama unazad suočavao s nizom zdravstvenih problema, a jedan od najozbiljnijih bio je – povišen šećer u krvi, prenosi Stil.

U više navrata javno je govorio o svom zdravstvenom stanju, koje je često bilo ozbiljno narušeno.

– Znate, moj šećer je jučer bio 20. Sve to može trajati, ali još kratko. Danas je otprilike 15, i pored svih lijekova koje pijem – rekao je u jednoj emisiji i dodao:

– Ja imam teoriju da sam dobro dok ne odem kod doktora. Inače ne volim ići doktoru. Znate da imam povišen šećer godinama i nedavno sam imao veoma nizak puls, pa su ljekari tražili da provjerim zbog čega. Išao sam na koronarografiju. Srećom, srce mi je u redu. Ali moram vidjeti šta je – ispričao je prošle godine gostujući na Pink TV.

Koje su granične vrijednosti šećera i kada se treba javiti ljekaru?

Normalne vrijednosti šećera u krvi kreću se između 3,6 i 6,1 mmol/L. Ukoliko je nivo šećera veći od 5,6 mmol/L, treba razmišljati o mogućoj inzulinskoj rezistenciji – stanju u kojem je vrijednost šećera u granicama normale, ali organizam luči povećane količine inzulina. Tada je važno javiti se ljekaru kako bi se spriječio razvoj dijabetesa.

Dijabetes se dijagnosticira ako je glikemija veća od 7 mmol/L.

Vrijednosti od 6,1 do 7 mmol/L označavaju predijabetes. U tom slučaju preporučuje se test intolerancije na glukozu, koji se radi tako što pacijent popije 75 grama glukoze rastvorene u vodi, a nakon dva sata mjeri se nivo šećera u krvi. Ako je vrijednost veća od 11,1 mmol/L, postavlja se dijagnoza dijabetesa.

Šta je dijabetes?
Dijabetes je hronična bolest kod koje organizam ne proizvodi dovoljno inzulina ili ga ne koristi adekvatno. Inzulin je hormon pankreasa koji reguliše koncentraciju šećera (glukoze) u krvi i omogućava njegov ulazak u ćelije.

Budući da mozak koristi isključivo glukozu, prenizak nivo šećera može dovesti do poremećaja svijesti i rasuđivanja, dok dugotrajno povišen nivo znači dijabetes. Ova bolest oštećuje male krvne sudove bubrega, srca, očiju, nervnog sistema i kapilarnu mrežu na periferiji. Kasno otkrivanje i neliječenje mogu dovesti do brojnih komplikacija.

Simptomi dijabetesa
U početku dijabetes često ne daje jasne simptome, zbog čega ga je teško otkriti. Kod tipa 2 simptomi se često javljaju tek kada su komplikacije već prisutne.

Karakteristični simptomi su:

-izražena žeđ i povećan unos tečnosti
-učestalo mokrenje
-gubitak tjelesne mase uprkos pojačanom apetitu
-brz zamor i osjećaj slabosti
-mučnina
-pojačano znojenje

Manje specifični simptomi uključuju:

-pojačanu želju za slatkim
-svrbež u genitalnoj regiji
-promjene na koži (čirevi, svrbež, perutanje)

Kod blažih simptoma bolest se često otkrije slučajno, tokom rutinskih pregleda.

Kako se dijabetes otkriva?
Endokrinolog kroz razgovor s pacijentom prikuplja podatke o tegobama i porodičnoj anamnezi, obavlja fizikalni pregled i predlaže laboratorijske analize.

Najčešći testovi su:

1. Test opterećenja glukozom (OGTT)
Radi se ujutro, natašte. Nakon početnog mjerenja šećera, pacijent pije rastvor od 75 g glukoze u 300 ml vode, a tokom naredna dva sata periodično se mjeri nivo glukoze i inzulina u krvi.

2. Glikozilirani hemoglobin (HbA1c)
Ovaj test pokazuje prosječnu vrijednost šećera u krvi u prethodna 2–3 mjeseca. Vrijednost HbA1c ≥ 6,5% ukazuje na dijabetes. Koristi se i za praćenje uspješnosti terapije.

3. Glikemija natašte
Vrijednost ≥ 7 mmol/L potvrđuje dijabetes.

Mjerenje šećera u bilo kojem slučajnom uzorku krvi ≥ 11,1 mmol/L, uz prisustvo tipičnih simptoma, također ukazuje na dijabetes.

Opasne posljedice dijabetesa

Šećerna bolest je među vodećim uzrocima invaliditeta jer može dovesti do kardiovaskularnih bolesti, infarkta, moždanog udara, sljepoće, amputacije nogu i oštećenja bubrega koje zahtijeva hemodijalizu.

Kao hronično oboljenje obilježeno stalno povišenim šećerom u krvi, dijabetes zahvata više organa i organskih sistema. Komplikacije se često otkrivaju kasno, naročito kod pacijenata koji neredovno odlaze na kontrole kod endokrinologa, oftalmologa, kardiologa, vaskularnog hirurga i neurologa.

Osobe s dijabetesom često imaju i druge metaboličke poremećaje, poput povišenih triglicerida i holesterola, kao i povećan nivo mokraćne kiseline i C-reaktivnog proteina, što ukazuje na hroničnu upalu u organizmu.

Tokom bolesti rano se javljaju mikro- i makrovaskularne komplikacije zbog ubrzane ateroskleroze, zbog čega dijabetes zahtijeva multidisciplinarni pristup liječenju.

Mikrovaskularne komplikacije zahvataju sitne krvne sudove i mogu dovesti do oštećenja oka (dijabetička retinopatija i makulopatija), bubrega (koje može zahtijevati dijalizu) te razvoja polineuropatije.

Makrovaskularne komplikacije posljedica su ubrzane arterioskleroze i dovode do srčanog infarkta, ishemije i gangrene donjih ekstremiteta te moždanog udara.