Ljekari su joj 20 godina govorili da je pod stresom, a onda je 1 test otkrio zastrašujuću istinu

Suzanne Kelleher provela je dvije decenije pateći od iscrpljujućih glavobolja i uzimajući lijekove protiv bolova. Liječnici su je uvjeravali da je sve to zbog stresa, no pravi uzrok bio je skriven u njezinoj prehrani.
 
Veći dio svog odraslog života, Suzanne Kelleher započinjala je dan na isti način. Prije doručka. Prije provjere e-mailova. Prije nego što bi sjela za računalo kako bi započela još jedan dugi dan vodeći vlastiti dizajnerski posao, uzela bi tablete protiv bolova. 'Dan bih započela s Panadolom ili Nurofenom, ponekad i oboje, kao dio svoje jutarnje rutine', ispričala je za Daily Mail. 'Bilo je to preventivno. Jednostavno sam pretpostavljala da glavobolja dolazi.'

I gotovo svakog dana, glavobolja bi se i pojavila. Suzanne danas ima 48 godina. Celijakija joj je dijagnosticirana prije deset godina, u dobi od 38. Prije toga, živjela je s gotovo svakodnevnim glavoboljama i migrenama više od 20 godina. Simptome su joj liječnici opetovano pripisivali stresu, naprezanju očiju, lošem držanju ili neizbježnom teretu zaposlene majke. Niko joj nikada nije predložio krvni test za celijakiju.

U najgorim trenucima, Suzannine migrene potpuno su je sprječavale u radu. 'Kada bi to bila prava migrena, nisam mogla podnijeti svjetlost', rekla je. 'Ja sam grafička dizajnerica. Sjedenje ispred ekrana bilo je nemoguće.' Ali nastavila je raditi. Morala je. Suzanne je vodila vlastiti posao i bila je glavni izvor prihoda u obitelji dok je njezin suprug ostajao kod kuće s djecom. Odmor nije bio realna opcija. 'Radila bih unatoč bolovima', prisjetila se. 'Uzimala bih tablete ujutro, a zatim ponovno poslijepodne kad bi popustile. Tako sam jednostavno preživljavala dan.'

Glavobolje su bile neumoljive. 'Bilo je to gotovo svakodnevno, što zvuči smiješno kad to kažete naglas.' U to vrijeme, to joj se nije činilo neobičnim, već jednostavno životom. Suzanne je odrasla jedući kruh, žitarice i sendviče. Gluten je bio stalan i neupitan dio njezine prehrane. Kada su se glavobolje pojavile u kasnim tinejdžerskim godinama, krivila je alkohol ili kasne izlaske. Kasnije su to bili stres, ekrani i posao. Liječnici su se slagali s tim objašnjenjima. Tijekom godina, Suzanne je mnogo puta tražila pomoć, no objašnjenja su uvijek bila ista: naprezanje očiju, stres, predugo sjedenje, previše rada.

 "Liječnici bi mi rekli: 'Morate manje raditi. Ustanite od stola. Odmorite oči'', ispričala je. Probala je sve što su joj predlagali: testove vida, nošenje naočala, prilagođavanje radnog stola. Ništa nije pomoglo. 'Činilo se da je uzrok sve, osim glutena', rekla je. Na kraju je prestala postavljati pitanja. "Mislila sam, pa svi su pod stresom. Imam djecu, posao, hipoteku. Ovo mora da je normalno". Tako se prilagodila. Bol je postala dio njezine rutine, kao i lijekovi. "Nisam ni shvaćala koliko je to postalo normalizirano", ali njezina djeca jesu. "Imali su oko deset ili jedanaest godina kad sam prestala uzimati tablete", rekla je. "Odmah su primijetili. Rekli su mi: 'Mama, više ne gutaš tablete'".Taj trenutak je još uvijek boli. "Sada se pitam kakvu sam štetu nanijela uzimajući tablete svaki dan tijekom 20 godina? Da je netko samo ranije predložio test, možda se to moglo izbjeći". 

Celijakija je autoimuna bolest, a ne intolerancija na hranu ili životni stil. Kada osoba s celijakijom konzumira gluten, protein koji se nalazi u pšenici, ječmu i raži, njezin imunološki sustav napada sluznicu tankog crijeva. S vremenom to oštećuje sposobnost crijeva da apsorbira hranjive tvari. Ta šteta ne ostaje ograničena samo na probavni sustav. Iako se celijakija često povezuje sa simptomima u crijevima, mnogi odrasli doživljavaju simptome koji se čine nepovezanima, poput glavobolja, umora, nedostatka željeza, trnaca u rukama i nogama te 'moždane magle'. Neki ljudi uopće nemaju očite probavne smetnje, što je jedan od razloga zašto se dijagnoza često odgađa, posebno kod žena. Kod Suzanne, nisu samo glavobolje potaknule daljnje istraživanje. Prije otprilike deset godina preselila se iz tropskog Sjevernog Queenslanda u Brisbane. Odjednom joj je postalo nemoguće ugrijati se.

"Bilo mi je hladno do kostiju", rekla je, "Ta fraza mi je odjednom imala smisla". Spavala je ispod nekoliko deka pored supruga koji se žalio na vrućinu. Ništa nije pomagalo. "Izgledala sam kao Michelinov čovječuljak u vlastitoj kući", rekla je. Bilo je i drugih znakova: stalni umor, niska razina željeza, razdoblja anemije i trnci u stopalima. "Počela sam sama povezivati točkice", rekla je, "Počneš guglati. Pomisliš, čekaj, može li sve ovo biti povezano?". 

Suzanne je na kraju upućena u kliniku za štitnjaču. Kao dio tog procesa, savjetovano joj je da izbaci gluten iz prehrane. Gotovo odmah, sve se promijenilo. Suzanne se sjeća kako se probudila nekoliko dana nakon što je izbacila gluten. "Probudila sam se i pomislila: Imam li glavobolju? I nisam je imala". Migrene se nisu vratile. U roku od nekoliko tjedana, lijekovi protiv bolova nestali su iz njezine rutine. Energija joj se vratila. Sjedenje za stolom više nije bilo borba. "Radila sam bolje. Bila sam bolja majka, bolja supruga, bolja prijateljica. Nisam se više stalno nosila s boli". Tek je tada shvatila koliko je zapravo bila bolesna. "Nisam razumjela koliko je bilo loše sve dok toga više nije bilo", rekla je. Daljnji testovi potvrdili su ono što nitko prije nije predložio. Celijakija. Suzanne je imala 38 godina.