Da li je obavezno nositi maramu u crkvi? Evo šta kaže teolog
Pitanje da li djevojke i žene treba da nose maramu prilikom odlaska u crkvu često izaziva rasprave, nedoumice, pa i nepotrebne osude. Dok jedni smatraju da je marama obavezna, drugi tvrde da je riječ o zastarjelom običaju. Istina je, kao i obično, znatno nijansiranija.
Teolog Aleksandar Đurđević pojašnjava da u Pravoslavnoj crkvi nošenje marame tokom liturgije nije strogo pravilo, već drevni običaj sa simboličnim i duhovnim značenjem. Mnoge žene maramu nose kao izraz poštovanja prema hramu i svetinji, ali to ne znači da one koje je ne nose manje poštuju Boga ili crkvu, prenosi Žena Blic.
„U Pravoslavnoj crkvi nošenje marame za žene tokom liturgije nije obaveza. Ovaj običaj potiče iz drevne crkvene prakse i vezan je za riječi apostola Pavla upućene Korinćanima, gdje se govori o pokrivanju glave tokom molitve“, ističe Đurđević.
@verska.nastava Zapratite @verska.nastava na instagramu 🤗
♬ original sound - Aleksandar Đurđević
Dodaje i važnu poruku za vjernike:
„Svaka žena treba da postupi prema vlastitom duhovnom osjećaju. One koje nose maramu ne treba da osuđuju one koje je ne nose, niti obrnuto. Suština vjere je ljubav.“
Šta piše u Svetom pismu
Korijeni ove prakse nalaze se u Poslanici apostola Pavla Korinćanima, gdje se govori o pokrivanju glave tokom molitve:
„Svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je to jedno te isto kao da je ošišana. Jer ako se žena ne pokriva, neka se i šiša; a ako li je stidno ženi šišati se ili brijati se, neka se pokriva“ (I Kor. 11, 5–6).
Nekoliko stihova kasnije apostol Pavle dodaje:
„Sami u sebi sudite: je li lijepo da se žena gologlava moli Bogu?“ (I Kor. 11, 13).
Prema bogoslovskim tumačenjima, apostol Pavle smatrao je da žena ne bi trebalo da se moli nepokrivene glave. Ipak, važno je razumjeti istorijski i kulturni kontekst vremena u kojem su ove riječi napisane.
Već u trećem stihu iste glave apostol govori o tadašnjem shvatanju poretka:
„Hoću da znate da je svakom mužu glava Hristos, a muž je glava ženi, a Bog je glava Hristu.“
Zašto je to tada bilo važno
Prema tumačenju svetog Nikodima Agiorita, nepokrivena glava žene tokom molitve u to vrijeme smatrala se narušavanjem tadašnjeg društvenog i vjerskog poretka. Otkrivena glava simbolizovala je neposlušnost i gubitak časti.
U antičko doba simbolika kose i pokrivene glave bila je mnogo snažnija nego danas. Ošišana ili obrijana žena bila je znak srama i kazne. Kako navode bogoslovi, kod Grka su šišane robinje, a kod Jevreja žene osuđene za preljubu. Zato apostol Pavle i piše da je molitva gologlave žene „isto kao da je ošišana“.
Da li to danas važi
Riječi apostola Pavla odnose se na žene uopšte, a ne samo na udate, pa se ova tema tiče i djevojaka. Ipak, savremeni teolozi naglašavaju da se pitanje marame ne smije shvatati formalistički, već suštinski.
Poenta nije u komadu tkanine na glavi, već u skromnosti, čednosti i stavu srca. Marama nema smisla ako je ostatak odjeće nepriličan, jer to može izazvati veću sablazan nego da marame uopšte nema. Odijevanje u hramu treba da bude u skladu s hrišćanskim učenjem o skromnosti, a ne vođeno modnim trendovima.
Zaključak
Nošenje marame u crkvi nije obaveza, već lični izbor svake žene, u skladu s njenim duhovnim osjećajem i razumijevanjem vjere. Jer u hram se ne dolazi da bismo procjenjivali tuđu odjeću ili maramu, već da bismo se molili, smirili i približili Bogu.