Potpuno neshvatljivo šta se upravo događa u Ukrajini: "Eto, zbog takvih stvari ćete izgubiti rat"
Korupcija je bila, ako ne najveći, onda svakako jedan od najvećih problema Ukrajine još od njenog osamostaljenja.
Nesposobnost pobjednika „narančaste revolucije“ iz 2004. godine da se ozbiljno uhvate u koštac s tom pošasti udaljila je javnost i vratila na vlast proruskog političara Viktora Janukoviča, koji je 2010. godine izabran na slobodnim izborima – samo šest godina nakon što je bio zbačen.
Kasniji predsjednik Petro Porošenko, oligarh koji je preuzeo vlast nakon prevrata s Majdana, također nije ispunio očekivanja naroda.
Fantazija o „plebejskom predsjedniku“
Kako objašnjava Charles Nathan, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Houstonu, u tekstu „Od filma do stvarnosti: Zelenski, populizam i fantazija plebejskog predsjednika“, ukrajinska javnost tada je počinila klasičnu pogrešku.
Nathan navodi da je serija „Sluga naroda“, u kojoj je Volodimir Zelenski glumio učitelja koji slučajno postaje predsjednik, „najnoviji primjer onoga što nazivam fantazijom plebejskog predsjednika – političkom idejom koja zamišlja politiku bez političara“.
Plebejski predsjednik, pojašnjava Nathan, predstavlja figuru „heroja naroda“ – nekoga ko obećava svijet bez korumpiranih elita, svijet u kojem puk napokon ima vlastitu volju.
Novi skandal i stara boljka
Posljednji korupcijski skandal u Ukrajini potvrđuje upravo taj teorijski okvir. Rat s Rusijom nije dokinuo korupciju – nije to učinio nijedan rat u historiji – a najnovija afera izbila je baš u energetskom sektoru, pred zimu koja će biti izuzetno teška jer Rusija stalno gađa energetsku infrastrukturu.
Finansijski razmjeri afere procjenjuju se na oko 100 miliona dolara, a u nju su umiješani bliski saradnici predsjednika Zelenskog, od kojih je jedan već pobjegao iz zemlje. Skandal je snažno potresao i vojni i civilni moral. Agencija Fitch je, istog dana, kreditni rejting Ukrajine spustila na nivo „ograničenog neispunjavanja obaveza“, što znači da se zemlja nalazi na samom rubu bankrota.
Ruska strategija i evropske reakcije
Rusija je, prema navodima ukrajinskih obavještajaca, iskoristila ovu situaciju pojačavši napade na civilnu infrastrukturu, s planom da proizvede do 120.000 lebdećih bombi za napade na ciljeve duboko unutar Ukrajine.
Hladnoća, stalni napadi i ogorčenost javnosti zbog korupcije, vjeruju u Moskvi, mogli bi dovesti do unutrašnjih previranja koja bi oslabila Kijev.
Reakcije iz Evrope bile su oštre. Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul poručio je da će buduća pomoć Ukrajini zavisiti od jačanja antikorupcijskih mjera, dok je poljski premijer Donald Tusk bio izravniji: „Kijev će izgubiti rat ako bude tolerirao takve slučajeve.“
Slab moral i iscrpljenost društva
Istovremeno, na frontu se bilježe gubici i rastući broj dezertiranja. Prema podacima The Financial Timesa, samo u oktobru zabilježeno je gotovo 20.000 slučajeva odsustva bez dozvole i dezertiranja – najviše u ovoj godini.
Ukrajinska vojska na prvim linijama sada raspolaže s prosječno četiri do sedam vojnika po kilometru fronta, što dodatno olakšava napredovanje ruske vojske. Od sredine oktobra do sredine novembra, ruske snage zauzele su 427 kvadratnih kilometara ukrajinskog teritorija, što je više nego u prethodnom četverosedmičnom razdoblju.
Ukupno je tokom tri i po godine rata zabilježeno oko 200.000 slučajeva dezertiranja.
Umor i neizvjesnost
Riječ je o posljedicama ratnog zamora i gubitka nade da bi sukob uskoro mogao završiti. Ankete pokazuju rast broja građana spremnih na ustupanje dijela teritorije Rusiji u zamjenu za prekid vatre.
U Moskvi, s druge strane, vlada uvjerenje da bi ruska vojska mogla probiti liniju Kramatorsk–Slovjansk i zauzeti cijeli Donbas – cilj koji bi, ako se ostvari, drastično ojačao Putinovu pregovaračku poziciju.
Trenutno, ukrajinske snage još uspijevaju spriječiti brzi prodor agresora, ali kako ekonomski i moralni pritisci rastu, politička i društvena stabilnost Ukrajine sve više dolazi u pitanje.