Jeste li u kući bosi ili u papučama? Stručnjaci otkrili šta je zdravije za tvoja stopala

Savršeno poznajemo osjećaj olakšanja koji dolazi kada izujemo cipele po povratku kući. A šta poslije? Postoje dvije „škole“: jedni smatraju da treba obuti papuče, dok drugi više vole hodati bosi. Šta je bolje za naša stopala? Pogledajmo i prednosti i nedostatke obje opcije. Stručnjaci imaju jasan stav o tome.

HODANJE BOSI

Hodanje bosi po kući ima mnogo pristalica. I to s pravom, jer kontakt stopala s podlogom omogućava prirodno uključivanje mišića, zglobova i ligamenata, kao i primanje senzoričkih podražaja. Stopalo tada nije ograničeno đonom cipele i može raditi dinamičnije. To podržava stabilnost i prirodno oblikovanje svoda stopala. Osim toga, hodanje bosi omogućava koži da bolje diše, što smanjuje rizik od gljivičnih infekcija.

S druge strane, nisu sve situacije pogodne za hodanje bosi. Podovi u našim domovima često su vrlo tvrdi, glatki i jednoliki, što može ograničiti amortizaciju i izazvati preopterećenje zglobova ili plantarne fascije. Osim toga, kontakt bosih stopala s prašinom, alergenima, životinjskom dlakom ili ostacima sredstava za čišćenje može biti problem, naročito za osobe s osjetljivom kožom, dermatološkim oboljenjima ili dijabetesom. Hodanje bosi po neravnim, hladnim ili nečistim površinama takođe nosi rizik od povreda, klizanja ili nagazivanja na oštar predmet. Hodanje bosi donosi više koristi ako su tvoji podovi prekriveni tepihom ili itisonom.

Papuče u kući – udobnost naspram zdravlja

Papuče povezujemo s udobnošću doma. One su prijatne, tople i štite stopala od hladnog i tvrdog poda. Mnogima obuvanje papuča po dolasku kući odmah donosi osjećaj olakšanja nakon napornog dana. Papuče mogu štititi od hladnoće, manjih povreda (npr. nagazivanja na nešto) i smanjiti kontakt stopala s hladnom površinom.

Međutim, najvažnije pitanje jeste – koje papuče odabrati. Hodanje po kući u klompskim papučama ili, još gore, japankama, tjera stopala da stalno prave neprirodne pokrete kako bi držala stražnji dio obuće bez pete. Najbolje je po kući nositi papuče anatomski oblikovane i prilagođene stopalu. Kućna obuća treba biti od prirodnih materijala kako bi stopala mogla disati. Ako su papuče neadekvatne, mogu ograničiti rad mišića stopala i dovesti do njihove neaktivnosti. Kod mlađih osoba to može uzrokovati deformacije držanja tijela. Karakteristično š dragging papuča po podu treba biti upozorenje – znak da nisu dobro prilagođene. Ako papuče treba da budu zdravija alternativa hodanju bosi, moraju biti pravilno odabrane i udobne.

Kada bosi, a kada u papučama? Stručnjaci su složni

Fizioterapeuti i podolozi se slažu: ako su stopala zdrava, a pod kod kuće čist, ravan i ne previše hladan – bolje je hodati bosi. Poznati klinički podolog Robert Conenello ističe:

„Veliki sam zagovornik hodanja bos u kući, jer to jača unutrašnju snagu mišića stopala.“

Hodanje bez papuča preporučuje se i kao vid opuštanja i treninga stopala. Ona su prirodno stvorena za hodanje bosa, i to je za njih odlična vježba.

Ipak, postoji i druga strana medalje. U određenim situacijama stručnjaci savjetuju nošenje papuča ili barem čarapa s protukliznim đonom – posebno kod osoba koje imaju problema sa stopalima ili zglobovima, kao što su ravna stopala, neuropatija ili dijabetes. Takvim osobama je potrebno anatomski oblikovano obuće. Papuče se takođe preporučuju ako je pod izrazito hladan, tvrd ili klizav – naročito kod starijih osoba i djece. Dakle, odluka o tome hoćeš li po kući hodati bos ili u papučama treba da zavisi od stanja tvojih stopala, dobi, uslova u domu i eventualnih zdravstvenih ograničenja.