Naslijeđe američkog građanskog rata: Osnivanje KKK 1865. godine

U mjestu Pulaski, u državi Tennessee, grupa veterana vojske Konfederacije se sastaje kao bi formirala tajno društvo koje nazivaju "Ku Klux Klan". KKK je brzo narastao od tajnog društva do paravojne snage koja se borila protiv zakona savezne vlade na jugu, naročito politike koja je išla u pravcu povećavanja prava lokalne afroameričke populacije.

Ime Ku Klux Klana je izvedeno iz grčke riječi kyklos, što znači "krug" i škotsko-keltske riječi "klan", koja je vjerovatno izabrana zbog aliteracije. Pod platformom bijele rasne superiornosti, grupa je upotrebljavala nasilje kao sredstvo za usporavanje obnove zemlje i dodjeljivanja prava afroamerikancima. Bivši general Konfederacije Nathan Bedford Forrest je prvi tzv. veliki čarobnjak KKK; godine 1869., on je neuspješno pokušao raspustiti klan nakon što je kritično počelo rasti nasilje koje su provodili članovi klana.

Najistaknutiji napadi su postali u onim okruzima gdje je rasna pripadnost bila relativno uravnotežena, a članovi KKK su sudjelovali u terorističkim napadima protiv Afroamerikanaca ali i bijelih republikanaca noću, unoseći zastrašivanje, uništavanje imovine, zlostavljanje, ubistva i želeći postići svoje ciljeve te uticati na predstojeće izbore. U nekoliko južnih država i republikanci su organizovali paravojne jedinice kako bi razbili Klan. U 1871. godini, Zakon o Ku Klux je prihvaćen u američkom kongresu, ovlašćujući predsjednika Ulysses S. Granta da koristiti vojnu silu za suzbijanje KKK. Zakon o Ku Klux rezultirao je u proglašavanju ratnog stanja u devet okruga Južne Karolina županije nakon čega su uslijedilo na hiljade hapšenja. Godine 1882., Vrhovni sud SAD proglasio je Zakon o Ku Klux Klanu neustavnim, međutim do tada je KKK skoro iščezao.

U 20. stoljeću su se desila dva oživljavanja KKK: jedno kao odgovor na useljavanje u SAD 1910-ih godina i 1920-ih, i još jedno kao odgovor na Afričkoamerički pokret za građanska prava aktuelan od 1950-ih i 60-ih.