Srednjovjekovni lijek za bolest zvanu ISIS
Nedavni masakri u Parizu i San Bernardino, Kalifornija, pokazali još jednom, tzv. sposobnost Islamske Države. Koristeći mješavinu tekstualne doslovnosti i svojom uvjerenošću da su oni na "pravom putu" ekstremistička grupa je u stanju uvjeriti mlade ljude i žene od Pakistana do Belgije da im se pridruže i čine zločine u njihovo ime. Zato ISIS treba uzeti za ozbiljno.
Kako je pogrešno je tvrditi da je razmišljanje grupe zasnovano na islamskim zakonima, isto tako je pogrešno tvrditi da nema nikakve veze s islamom. Ekstremisti svoja djela potkrepljuju islamskim mišljenjima i vjerovanjima, iako je činjenica da to znanje koriste na pogrešan i krajnje brutalan način.
Dobro štivo za početak razumijevanja islamske države je Dabiq, digitalni magazin na engleskom jeziku koji ISIS objavljuje svki mjesec. Jedan od najupečatljivijih komada bio je članak objavljen u martu pod nazivom "Irja': Najopasniji bidat."
Osim ako imate neko znanje o srednjovjekovnoj islamskoj teologiji vjerojatno ne znate što irja znači. Riječ doslovce znači "odgađanje". To je teološko načelo koje su iznijeli neki muslimanski učenjaci u prvom stoljeću islama. U to vrijeme, muslimanski svijet je prolazio kroz velike građanske ratove, sunije, šije jedni protiv drugih i haridžije (otpadnika) koji su ubijali obje strane. Zbog ovog krvavog sukoba zagovornici irje su smatrali da će se tek nakon smrti odrediti ko je pravi musliman. Smatrali su da je vjera nešto samo Bog može ocjenjivati, a da se ljudi ne trebaju uplitati tu.
Učenjaci koji su postavili tu hipotezu su bili poznati kao "murjia" podržitelji irje. Teologija koju su oni zagovarali mogla je biti temelj za tolerantni pluralistički islam -islamski liberalizam. Nažalost, nisu imali dovoljno utjecaja u muslimanskom svijetu. Murjia je ostavila traga na blažu stranu sunitskog islama, koju zastupa hanefijski mezheb, najpopularniji na Balkanu, Turskoj i središnjem dijelu Azije, ali danas gotovo ne postoji muslimanska grupa koja sebe identificira kao murjia. Riječ irja se rijetko čuje u raspravama islamske teologije.
Pa zašto je Islamska država tako uznemirena ovim? Odgovor na to pitanje može se pronaći u samom članku Dabiq, gdje su autori optužili druge islamističke skupine pobunjenika u Siriji da zagovaraju irju.
Skupine koje ISIS optužuje za irju - mnogi od njih konzervativni islamisti - vjerovatno se neće složiti s tim. U svojim religijskim tekstovima irja vjerojatno izgleda kao hereza, ali, trebamo shvatiti da odgađanjem nametanja religije i kažnjavanja grješnika oni su uključeni u irju, iako ne namjerno.
Postoje stotine miliona muslimana diljem svijeta, koji su također sudjelovali u irji, čak i ako nisu upoznati s pojmom. Neki od njih su usmjerena ka Kur'anu, umjesto srednjovjekovnom šerijatu, i drže se Kur'anskog ajeta koji kaže: "Nema prisile u vjeri." Ostali muslimani su pod kulturnim utjecajem zapadnog liberalizma.
Drugi su pod utjecajem sufizma, mističnog islama, koji se fokusira više na duševno prosvjetljenost pojedinca, nego na njegovo praktikovanje vjere. U svojoj osudi irje, Islamska država također uključuje ove blage muslimane. Oni su ti koji su "učinili islam pukom teorijom, a ne realnošću", kako piše u Dabiqu. Oni moraju shvatiti da "Allahova milost i oprost nije izgovor da počine grijehe."
Kao jedan takav musliman, pozivam moje istomišljenike vjernike da mi se pridruže u nošenju značke irja s ponosom. Ova teologija je zaboravljena, međutim danas je trebamo više nego ikad kako bi pobjedili ISIS.
Islamska država irju prikazuje kao nešto loše i manjak religioznosti, međutim irja je istinita pobožnost u kombinaciji s poniznošću. Poniznošću koju ISIS očito nema, oni su vođeni arogancijom i osuđivanjem drugih, smatrajući da su bolji muslimani od svih ostalih.
(Mustafa Akyol, The New York Times)