DŽEKPOT ILI EKOLOŠKA KATASTROFA: Dodik "dijeli" minerale ko 50 KM na mitingu, a zauzvrat TRAŽI OVO

Rudna bogatstva Republike Srpske: Ekonomski resurs ili sredstvo političke trgovine?

Republika Srpska spremna je istražiti mogućnost partnerstva u oblasti strateških minerala s Mađarskom i Sjedinjenim Američkim Državama.

Ovu poruku uputio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik tokom svog maratonskog obraćanja u Narodnoj skupštini RS, čime je, između ostalog, pokazao koliko je tanka linija između „ne damo“ i „izvolite“.

Podsjetimo, prije dvije godine, komentarišući američki izviđački avion koji je nadlijetao region, Dodik je tvrdio da ovdje nema ničega što bi bilo interesantno Amerikancima, osim, eventualno, prirodnih bogatstava koja su, kako je rekao, „pikirali“, ali da to neće dobiti.

Šta se promijenilo u međuvremenu?

Dodikova ponuda glasi ovako: „Dajte nam slobodu, potvrdite naš već postojeći suverenitet, garantujte Dejtonski sporazum, našu političku samostalnost i nezavisnost – i mi smo partneri.“

Ovu izjavu šef Kluba poslanika Liste za pravdu i red, Nebojša Vukanović, tumači kao jasan javni poziv na predaju i poniženje naroda.

– Dodik je spreman prodati litij i druge rijetke minerale strancima, samo da ostane na vlasti. Poslao je jasnu poruku međunarodnoj zajednici: “Spasite me, radit ću sve što kažete, opet ću biti poslušan, samo me zadržite na vlasti” – poručio je Vukanović.

Novinar: Ova ponuda djeluje ishitreno

Novinar Dejan Rakita za Srpskainfo kaže da ne može sa sigurnošću reći šta stoji iza Dodikove ponude, ali ga zabrinjava što se ona pojavljuje u trenutku kada je politička pozicija vlasti u Republici Srpskoj vrlo loša.

– To pokazuje i ova javna ponuda, bez obzira na to šta vlast govori u javnosti. Također, postavlja se pitanje kako neko može nuditi rudna bogatstva kao da su na pijaci, pogotovo kada ne spadaju pod njegovu direktnu nadležnost, ni po pitanju upravljanja rudama, ni koncesijama. To je već posebna priča. U osnovi, ponuda djeluje nepovezano, neozbiljno i bez ikakve detaljne analize, što je neprihvatljivo za tako kompleksnu temu – kaže Rakita.

Dodaje da eksploatacija rude može imati smisla samo ako ne ugrožava stanovništvo i okoliš, te ako država ima stvarnu korist od toga.

– S obzirom na trenutni sistem koncesija i zanemarivu rudnu rentu, Srpska od toga nema skoro nikakvu korist. A kakve posljedice po stanovništvo to može imati, već vidimo na primjerima Bukove Kose, Bistrice i Medne. Rudna bogatstva se ne mogu olako stavljati u službu političkih dogovora, pogotovo kada govorimo o velikim nalazištima poput onog na Majevici. To su dugoročni projekti koji zahtijevaju ogromna ulaganja i godine planiranja. Investitorima sigurno ne odgovara nestabilna situacija u BiH. Ako ipak dođe do masovne eksploatacije u sklopu šireg političkog dogovora, jasno je kakve bi posljedice mogle biti. Nadam se da su toga svjesni i politički lideri u RS i BiH – poručuje Rakita.

Rudna bogatstva kao moneta za potkusurivanje?

Postavlja se pitanje: jesu li rudna bogatstva, na kojima, prema Dodikovim riječima, „leži RS“, umjesto ekonomskog resursa postala sredstvo političke trgovine?

Dodik je čak dao i procjenu vrijednosti – i to u dolarima. Kaže: sto milijardi. Možda i više.

Ali, pitanje je – ko će to na kraju platiti?

Možda upravo građani Lopara, Bijeljine, Ugljevika, Majevice i drugih područja bogatih rudnim resursima, koji su svoj stav o ovom pitanju već više puta jasno izrazili.