Evo kako je Dodik prošle godine Amerikancima rekao da nikada neće dobiti rudna bogatstva RS-a

Milorad Dodik će, u pokušaju da ostane na vlasti, a što je još važnije – da ostane na slobodi, učiniti sve. Prvo se, nakon što je za njim raspisana međunarodna potjernica, okružio do zuba naoružanom policijom, a sada je ponudio i rudna bogatstva Republike Srpske – kao da su njegova lična imovina.

„Prvi put javno izjavljujem – Republika Srpska je spremna istražiti partnerstvo u vezi s mineralima s Mađarskom, SAD-om, Srbijom, Rusijom, EU i Kinom“, rekao je Dodik jučer tokom višesatnog izlaganja na sjednici Narodne skupštine RS, očigledno pokušavajući formulisati ponudu za resurse koji bi mogli biti globalno atraktivni.

U nastavku govora jasno je iznio i svoju političku računicu:

„Spremni smo ponuditi vrijednost, transparentnost, saradnju zasnovanu na suverenitetu, a ne na korupciji i otimačini. Dajte nam slobodu, potvrdite već postojeći suverenitet, garantujte Dejtonski sporazum, našu političku samostalnost i nezavisnost RS – i mi smo vam partneri.“

Međutim, Dodikova izjava da „prvi put javno izjavljuje da je RS spremna na partnerstvo u vezi s mineralima“ nije sasvim tačna. I ranije je davao slične izjave o rudnim bogatstvima RS-a, kao i o njihovoj vrijednosti – od 15 milijardi eura u januaru 2024. do 100 milijardi dolara u martu ove godine.

Ono što se zaista promijenilo jeste njegova spremnost da te resurse ponudi i onima za koje je ranije tvrdio da „nikada neće ništa dobiti“.

U julu prošle godine Dodik je, komentarišući američki izviđački avion koji je nadlijetao regiju, izjavio:

„Ovdje nema nikakvih pokreta, ništa što bi za njih bilo interesantno, osim možda prirodnih bogatstava koje su pikirali i žele da to vade. Ali to ne mogu dobiti, to je prirodno bogatstvo koje smo mi naslijedili, za koje su se ova generacija i prethodnici borili da ostanu na ovom komadu zemlje. I sigurno o imovini neće odlučivati Sarajevo, ni bilo ko drugi, nego upravo ljudi koji žive ovdje.“

Tada je čak zaprijetio i američkom avionu, rekavši da „ni Vojska Srbije više nije ono što je bila kad su je bombardovali“, a nadlijetanje je nazvao „provokacijom i zastrašivanjem“.

Šta se, dakle, promijenilo u međuvremenu? U suštini – ništa posebno. Dodik ostaje isti politički oportunista, spreman da mijenja stavove onako kako mu odgovara. Isto kao što je ranije govorio da su Karadžić i Mladić „kukavice“, a kasnije „heroji“, kao što je tvrdio da je u Srebrenici bio genocid, pa onda to negirao – tako sada mijenja priču o rudnim bogatstvima.

Danas ih nudi Amerikancima koje je jučer optuživao da žele „pokupiti sve što vrijedi“, jer je, suočen s optužnicama i potjernicom, spreman na sve samo da sačuva poziciju i izbjegne hapšenje.

Za svoj spas angažovao je sve raspoložive resurse. Željku Cvijanović je ovih dana poslao u Washington da lobira, a ministra Sinišu Karana u Sankt Peterburg na sastanak sa šefom Interpola.

Dodik se u ovoj priči oko rudnih bogatstava očigledno ugledao na Volodimira Zelenskog – ali s jednom malom razlikom: Zelenski je morao pristati na mineralne sporazume kako bi spasio državu, dok Dodik sve radi kako bi spasio – sebe. Pa makar punu cijenu za to platili građani Republike Srpske.