Indija i Pakistan: Dvije nacije, jedan strah, vječni plamen

U sjenkama Himalaja, gdje planine dijele nebo, a historija dijeli krv, ponovo gori stari plamen. Još jedan napad, još jedna optužba, još jedno pojačanje trupa. Indija i Pakistan, dvije nuklearne sile, opet su na ivici.

Ovog puta, povod je krvav i jezivo poznat: napad na turiste u indijskom dijelu Kašmira. Delhi odmah upire prst ka Islamabadu. Islamabad sve poriče. I tako počinje ritual koji regija zna napamet – optužba, negiranje, vojna mobilizacija, diplomatske note, uzdrmani civili.

Ali ovaj put, tenzije nisu samo diplomatske. U zraku se osjeća nervoza koja podsjeća na 1999. i Kargil. Na granici čujete motore MIG-ova i F-16, čujete šapat analitičara da je dovoljno jedna iskra.

Historija? Krvava i neizbrisiva. Od dana podjele 1947. godine, kada je britanska imperija otišla, ali ostavila narod u rezovima, Indija i Pakistan vodili su tri krvava rata. 1947. su prvi put pucali. 1965. su se ponovo zakrvili. 1971. Pakistan je izgubio Bangladeš. 1999. desio se Kargil – najbliži otvorenom nuklearnom ratu u Aziji.

Danas, 25 godina kasnije, imamo iste vođe, iste karte i iste rane. Samo su arsenali jači. Indija raspolaže s preko milion i po vojnika, Rafale avionima, balističkim raketama Agni. Pakistan, iako brojčano manji, drži prst na crvenom dugmetu s doktrinom "prvog udara" – jasno poručujući da će upotrijebiti nuklearno oružje ako osjete prijetnju vlastitoj egzistenciji.

Ali ovdje se ne radi samo o oružju. Radi se o politici. Dok Indija ulazi u izbornu godinu, vlada Narendre Modija koristi nacionalizam kao gorivo. Ratna psihoza mobilizira mase. U Pakistanu, gdje ekonomija pada, a MMF diktira fiskalne reforme, vojni establishment koristi Kašmir kao ventil za unutrašnje frustracije.

U sve se upliću i velesile. Kina, saveznik Pakistana kroz CPEC, prati svaki pokret Indije. SAD i Izrael pomažu Indiji s tehnologijom. Rusija balansira.

I sad se pitamo: hoće li do rata? Vjerovatno ne u klasičnom smislu. Nuklearna odmazda još uvijek hladi glave. Ali ono što će se vjerovatno desiti su cyber napadi, lokalizirani oružani incidenti, dronovi, propagandne ofanzive.

Najveći rizik nije planirani rat. Najveći rizik je nesporazum. Incident. Pogrešna procjena. Raketa koja odleti pogrešnim putem.

Za publiku s Balkana, ovo nije samo vijest iz Azije. Ovo je poznata priča. Dvije strane, jedno podijeljeno područje, historijske rane, političari koji zveckaju oružjem jer nemaju šta drugo da ponude. I na kraju, narod koji plaća.

Indija i Pakistan su podsjetnik da rat nikad ne dolazi sam. On dolazi s historijom. I on nikad ne odlazi bez cijene.