Studentske demonstracije označile pad komunizma u Albaniji

Pad komunizma u Albaniji je bio posljednji takav događaj u Evropi izvan SSSR, a počeo je u decembru 1990. godine kroz studentske demonstracije. Izbori u martu 1991 su ostavili na vlasti nekadašnju Komunističku radničku partiju, ali su generalni štrajkovi i urbana opozicija doveli do formiranja koalicione vlade koja je uključivala ne-komuniste. Nekadašnji komunisti u Albaniji su "iskorijenjeni" na izborima iz marta 1992 usred ekonomskog kolapsa i socijalnih nemira u zemlji.

Enver Hodža, koji je vladao Socijalističkom Narodnom Republikom Albanijom četiri desetljeća, umro je 11. aprila 1985. Četiri godine poslije 1989, prve pobune su počele u Skadru, gdje su ljudi htjeli da sruše statuu Josifa Staljina, a nemiri su se proširili i na druge gradove. Na kraju, tadašnji režim je uveo neke mjere liberalizacije, uključujući i slobodno putovanje u inostranstvo. Učinjeni su neki napori da poboljšaju odnosi s vanjskim svijetom. U kakvoj su blokadi živjeli Albanci do pada komunizma vjerovatno najbolje govori i činjenica da stanovništvo nije bilo upoznato sa padom berlinskog zida 1989.

Ramiz Alia koji je naslijedio Envera Hodžu je bio svjestan da ukoliko želi izbjeći sudbinu Nicolae Ceauşescua nakon rumunske revolucije iz 1989 - mora napraviti radikalne promjene u zemlji. Nakon potpisivanja Helsinške povelje o ljudskim pravima, on je raspisao i izbore u zemlji. Bez obzira na izbornu pobjedu tadašnjih komunista tranzicija prema demokratiji je bila neizbježna. Ramiz Alia je dao ostavku na mjesto predsjednika, a naslijedio ga je Sali Berisha, prvi demokratski izabrani predsjednik u novijoj albanskoj istoriji.