Alfred Nobel: Povjerenje je jedino pravo bogatstvo

U trenutku kada je Alfred Nobel napustio ovaj svijet na njegovim računima je bilo više od 150 miliona dolara u tadašnjoj vrijednosti. Od te velike sume nijedan novčić nije dobila njegova porodica, nego je novac namijenjen promoviranju mira i razoružanja u svijetu kroz najuglednije priznanje modernog doba - Nobelovu nagradu. Ne bi tu bilo ništa čudno da Alfred Nobel svoje bogatstvo, koje je namijenio miru, nije zaradio proizvodnjom i prodajom eksploziva.

Ne znamo tačno šta je Alfred Nobel mislio kada je tvrdio da će njegova istraživanja i pronalasci u vezi s barutom, nitroglicerinom i dinamitom pomoći čovječanstvu u stvaranju trajnog mira i prosperitata. Istina, tehnički napredni eksplozivi koje je stvorio ovaj švedski industrijalac olakšali su posao rudarima i građevinarima prilikom gradnje tunela i mostova. To je bila velika stvar u vrijeme kada je Nobel živio, posebno kada se zna da je vrijeme između 1871. i 1914. bilo najduže neprekidno vrijeme bez rata u Evropi od kraja Rimskog carstva. 

Kada nema ratova, onda je to vrijeme prosperiteta, dakle zlatno doba tehnike, graditeljstva i nauke. Alfred Nobel nije sebe opisivao kao kapitalistu i industrijalca. On je sebe vidio kao filantropa, dobrotvora cijelog čovječanstva i borca protiv mržnje. 

- Što se mene tiče, rado bih da sva oružja i sve povezano s njima ode u pakao, koji je pravo mjesto za njihovo pokazivanje i upotrebu - rekao je svojevremeno Alfred. 

Ipak, ako nije volio oružje, volio je novac koji mu je ono donosilo, a novac će mu omogućiti da živi život kakav je želio, prije svega, da putuje i boravi u luksuznim kupalištima širom Evrope. Da bi to ostvario, svoje smrtonosne proizvode prodavao je svakome ko mu je ponudio novac. Pred kraj života će se pokajati zbog toga, ali bit će kasno. 

Teško djetinjstvo 

Alfred Nobel je rođen 1833. u Stockholmu, kao treći sin industrijalca Immanuela Nobela. Generacijama su u porodici Nobel muškarci bili poslovni ljudi i industrijalci, a Immanuel Nobel se bavio proizvodnjom raznih vrsta oružja i baruta, tada jedino poznatog eksploziva, čije ga poboljšanje izuzetno zanimalo, te je neprekidno radio na njemu. 

Immanuel Nobel je bio inteligentan i vrijedan čovjek, ali ne previše vješt biznismen, te je do svoje desete godine Alfred Nobel živio u popriličnoj oskudici. Ipak, sreća se nasmiješila oko 1843., kada se za njihove proizvode zainteresirao ruski car Nikolaj Prvi, koji je bio oduševljen snagom i smrtonosnošću Nobelovih bombi, a posebno su mu se dopale plutajuće mine, koje je Rusija veoma uspješno koristila 1855. u Krimskom ratu koji je vodila protiv Turaka, Francuza i Britanaca. 

Ipak, Nobelove bombe nisu mogle previše pomoći Rusiji, koja je izgubila rat, a i samom caru koji je poginuo u borbi. Poraz Rusije i njene vojske značio je i bankrot za porodicu Nobel. Alfredova braća ostaju u Sankt Petersburgu, pokušavajući spasiti firmu, dok sam Alfred odlazi u Ameriku studirati hemiju, gdje će se zainteresirati za nitroglicerin, tečni eksploziv velike snage kojeg je 1847. izumio jedan Italijan. Ipak, nitroglicerin je bio veoma nestabilan, lako zapaljiv i opasan, što je sprečavalo njegovu širu primjenu i uspješnu prodaju. 

Vrativši se iz Amerike 1860., Alfred Nobel svoje kompletno vrijeme i pažnju posvećuje izumu "sigurnog" nitroglicerina koji bi se lako transportirao i sigurno upotrebljavao. U toj namjeri će i uspjeti, izumivši usput i detonatorsku kapislu i bezdimni barut, ali će pretrpjeti i veliku porodičnu tragediju. U septembru 1864. njihova tvornica u Stockholmu će odletjeti u zrak, a poginut će nekoliko radnika kao i najmlađi Alfredov brat Emil Nobel. 

Ipak, mladog i poduzetnog Alfreda Nobela ni to nije pokolebalo i već dan nakon tragedije ponovo će prionuti na posao, tražeći mogućnost za "stabilizaciju" nitroglicerina. Isprobao je sve što mu je došlo pod ruku, od papira, stare cigle, piljevine... sve dok nije došao na ideju da upotrijebi diatomin ili infuzorijsku zemlju, te je tako nastao dinamit, eksploziv u obliku tijesta koji se mogao sigurno transportirati i sigurno upotrebljavati. Kasnije će Nobel izumiti i druge eksplozive i oružja, ali će, ipak, ostati poznat prije svega po dinamitu koji će mu donijetu najviše novca, slave, ali i kritika. 

- Predstavili su me kao 'genija zla', kao 'trgovca smrću', a ja sam samo radio za dobrobit čovječanstva. Jedini cilj mog života bio je širiti znanje, uvjeren da to znači, prije svega, širiti blagostanje, žalio se Nobel u jednom pismu. 

Nije se ženio, ni imao djecu

Na svojim izumima i poboljšanju svojih proizvoda radio je neprekidno, ponekad i duže od 20 sati dnevno, praktično ne izlazeći iz kuće, a njegove komšije iz Stockholma zvale su ga "ludi naučnik". Zbog ubitačnog radnog tempa kojim je živio, vrlo brzo je počeo stariti i fizički propadati, te se žalio na probleme sa srcem, stomakom, glavoboljom, a izgleda da je imao i povremene probleme s depresijom. 

Nikada se nije ženio, a nije imao ni djecu. Ipak, biografi navode da je imao tri velike ljubavi, a njegova prva tinejdžerska ljubav umrla je od tuberlukoze. Od 1873. živio je i radio u Parizu, gde je kao sekretaricu zaposlio ženu po imenu Bertha Kinsky, koju je tri godine kasnije zaprosio, ali ga je odbila. Iste te godine, putujući kroz Austriju i boraveći u jednom lječilištu, upoznao je fatalnu 20-godišnju cvjećarku po imenu Sofie Hess, koja je ga je podsjetila na njegovu prvu ljubav. Mladoj i koketnoj Austrijanki se na prvi pogled ovaj debeljuškasti, oniski stranac učinio pomalo odbojnim, ali je ubrzo uvidjela da je on veoma bogat i darežljiv. Viđali su se rijetko, a Alfred je njihovu vezu držao na nekakvoj distanci. 

- Nikada me nećeš u suštini razumjeti - poručivao joj je u jednom pismu. 

Ako ništa, razumjeli su se u jednom sasvim sigurno: on ju je izdržavao, kupovao joj poklone i plaćao račune sve do njegove smrti od moždanog udara u italijanskom odmaralištu San Remu 1896. godine. 

Nobel o sebi samom

Alfred Nobel je bio veoma kritičan prema samom sebi i prema onome kako je izgledao u očima drugih ljudi. Njegovi pogledi na samog sebe najbolje se mogu razlučiti iz pisma koje je 1887. uputio bratu Ludwigu. 

- Alfed Nobel - to je jadna kreatura, koju je doktor trebao ugušiti kada je deranjem ušla u život
- Najveća dostignuća: Čisti nokti i to što ne smeta nikome
- Najveće greške: Nezasnivanje porodice, vrckav duh i veliki stomak
- Jedina i najveća molba: Da ne bude živ pokopan
- Najveći grijeh: Ne poštuje bogatstvo 
- Važni događaji u životu: Niti jedan 

150 miliona dolara ostavljeno na običnom komadu papira 

Godine 1888. iznenada je tokom posjeta Cannesu umro njegov brat Ludwig Nobel. Francuska štampa je pobrkala njih dvojicu, te objavila da je "umro Alfred Nobel, trgovac smrću i izumitelj načina da se što više ljudi ubije što brže kao nikada prije". Još živog Alfreda ove riječi su jako pogodile te je odlučio da ga nakon smrti pamte po nečemu dobrom. 

Stoga je 94 posto svog bogatstva namijenio uspostavljanju Nobelove nagrade, koja bi se dodjeljivala pojedincima za dobrobit čovječanstva, i to svake godine, bez obzira na religiju i nacionalnost. U trenutku pisanja oporuke njegovo bogatstvo je iznosilo nešto više od 31 milion švedskih kruna, odnosno 150 miliona američkih dolara. Preračunato u današnju vrijednost, ostavština Alfreda iznosi 472 miliona dolara ili 337 miliona eura. Treba li reći da je oporuku napisao rukom na najobičnijem komadu papira. 

Kontoverzna nagrada i kontroverzni dobitnici 

Alfred Nobel je Nobelovu nagradu namijenio, prije svega, ljudima koji se bore za mir u svijetu i koji se zalažu za razoružanje. Čudno je to da je novac za najveću mirovnu nagradu osiguran novcem od prodaje oružja, odnosno od nečega što je proizvelo mnogo razaranja i ljudske patnje. Prva Nobelova nagrada dodijeljena je 1901. Henriju Dunantu, osnivaču Crvenog križa, i već tada su se pojavile nesuglasice o tome da li se poštuje volja Alfreda Nobela. Mnoge od Nobelovih nagrada za mir dobili su ljudi čiji je životna praksa bila dvojaka ili nejasna, kao što Henry Kissinger, Bill Clinton, Yasser Arafat, Barack Obama. Još se nije stišala bura u vezi s dodjelom Nobelove nagrade Evropskoj uniji. Na drugoj strani, Nobelovu nagradu nisu dobili Nikola Tesla ili James Joyce. 

Bez obzira na to što je izumio smrtonosnu napravu, Nobel je vjerovao da će njegovi eksplozivi donijeti mir, jer niko neće smjeti početi rat, plašeći se velikih žrtava ...

"Povjerenje je jedino pravo bogatstvo", Alfred Nobel

"Umro Alfred Nobel, trgovac smrću i izumitelj načina da se što više ljudi ubije što brže kao nikada prije". Još živog Alfreda ove riječi su jako pogodile te je odlučio da ga nakon smrti pamte po nečemu dobrom...

Izvor: Magazin "Azra"