Na vrhuncu slave umjesto na bini završio u komi: Cijela Juga plakala i čekala u redu ispred bolnice

"Prođe avgust, srećo moja, vrijeme da se rastane. Bilo je izgleda previše lijepo da nam tako ostane"otpjevao stihove kojima kao da je predvidio svoju sudbinu

Prošlo je već 38 godina otkako je jugoslovensku muzičku scenu potresla velika tragedija. U teškoj saobraćajnoj nesreći u Jablanici, nastradali su Dražen Ričl, frontmen i jedan od osnovača grupe Crvena jabuka, i basista benda Aljoša Buha.

Aljoša je poginuo na licu mjesta, a Dražen koji je zadobio teške povrde, dvije nedelje je bio u komi iz koje se nikada nije probudio. Preminuo je 1. oktobra na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Sahranjen je u rodnom Sarajevu.

Na njegovom grobu nalazi se bijela mermerna jabuka presječena napola. Baš kao njegov život, prekinut kada je imao samo 24 godine. Na spomeniku je uvijek stajalo svježe cvijeće. Majka, Elvira Deak, često je obilazila njegovu vječnu kuću. Sve do ovog juna, kada je preminula u 89. godini.

Elvira je živjela s velikom tugom. Bez supruga Ferdinanda Ričla ostala je još dok je Dražen pohađao prvi razred gimnazije. Od tragedije u kojoj je izgubila sina nikad se nije oporavila.

A u tom trenutku Crvena jabuka bila je jedna od najpopularnijih grupa bivše Jugoslavije. Prvi album objavili su u martu 1986. i odmah dosegli zvijezde, prije svega zahvaljujući hitovima "Bježi, kišo, s prozora" i "Dirlija", ali i zgodnim članovima benda za kojima su tinejdžerke "sjekle vene", naročito za Ričlom.

Nekoliko mjeseci kasnije uslijedila je i prva turneja. Te noći krenuli su na prvi koncert. Dio grupe nikad nije stigao na odredište, u Mostar, gdje ih je na rukometnom stadionu čekalo oko hiljadu i po ljudi. Nastup je trebalo da počne u 20 časova. Kasnio je... U jednom trenutku, sa razglasa se čulo saopštenje da se koncert odlaže. Bio je to trenutak koji je zauvijek promijenio ovdašnju pop scenu.

"Fića, golf i zastava 1500 (tristać) u popodnevnim satima krenuli su put Mostara. U fići su sjedili Zlaja Arslanagić, Dražen Ričl i Aljoša Buha. Odmah iza, u golfu su bili klavijaturista Dražen Žerić i Darko Jelčić, a u tristaću organizatori", piše CdM.

Negdje na pola puta, u blizini Jablanice, Žera i Jelčić vidjeli su ljude koji su se okupili oko mjesta gdje se dogodila saobraćajna nesreća. Pošto su žurili na koncert nisu se zaustavljali, a nisu imali ni vremena za pomaganje unesrećenima. Bili su uvjereni da su kolege uspjele da im odmaknu i nisu se previše brinuli.

Ali, kada su stigli u Mostar, tamo ih nisu čekale kolege iz fiće. Kako se približavalo vrijeme nastupa, sve više ih je hvatala nervoza. Pretpostavili su da su se prijatelji negdje zaustavili ili im se probušila guma, pa zbog toga kasne, navodi dalje CdM.

Međutim, fića nikad nije stigao na odredište. U jednom oštrom zavoju kod Jablanice zanio se na lijevu stranu puta i frontalno sudario sa kamionom. Automobil je bio smrskan.

Žera je nazvao hotel da provjeri da li su prijatelji iz benda kojim slučajem otišli tamo umjesto na stadion. Pošto su mu rekli da ih nisu vidjeli, nazvao je policiju, u strahu da je uništeni automobil koji su vidjeli na putu bio upravo fića. Najgori strahovi su se obistinili. Aljoša je poginuo na licu mjesta, druga dvojica bila su teško povrijeđena.

Ljekari u Mostaru cijele noći su se borili za njihove živote. Pred bolnicom su se okupili fanovi grupe. Pitali su kako mogu da pomognu, nudili da daju krv...

Ričl je zadobio teške povrede glave. Arslanagić je bolje prošao i već ujutro je bio van životne opasnosti. Dražen je idućeg jutra i dalje bio u teškom stanju, pa su ljekari donijeli odluku da ga što prije prebace helikopterom u Beograd na VMA. Dvije nedelje su doktori davali sve od sebe, ali... Nije se probudio iz kome.

Ko je bio Dražen Ričl?

Dražen Ričl, poznat i kao Zijo ili Para, rođen je na Koševu u Sarajevu. Po završetku gimnazije upisao je studije novinarstva na Fakultetu političkoh nauka i završio dvije godine. Ubrzo je počeo da svira u bendu "Ozbiljno pitanje" sa prijateljem Zlatkom Arslanagićem, s kojim je kasnije osnovao "Crvenu jabuku".

Neko vrijeme bio je voditelj na Radio Sarajevu u humorističkoj emisiji PRIMUS (Priče i muzike subotom). Postao je poznat i po komičnim ulogama u prvoj sezoni "Top liste nadrealista", 1984. godine, a smatra se i jednim od osnivača takozvanog "novog primitivizma".

Početkom septembra 1986, samo nekoliko dana prije nesreće, snimio je demo verzije pjesama za "Za sve ove godine" drugi album grupe: "Nema više vremena", "Tugo, nesrećo", "Uzmi me kad hoćeš ti"...

Na nadgrobnom spomeniku u obliku presječene jabuke uklesan je stih iz pesme "Nek' te on ljubi kad ne mogu ja": "Prođe avgust, srećo moja, vrijeme da se rastane. Bilo je izgleda previše lijepo da nam tako ostane".

Njegova majka Elvira smogla je snage da o strašnoj tragediji koja ju je zadesila otvori dušu tek 1989. godine, za magazin "Ćao":

– Na sahrani mog Dražena bilo je 10.000 Sarajlija. Ja toga nisam ni bila svjesna. Poslije su mi to pričali, da se satima i satima odlazilo s groblja. Cijelu noć, na hiljade mladih, sjedeili su i plakali pored humke mog Dražena. To je on zaslužio jer su ga svi zaista neizmjerno voleli. Mogu vam samo reći: proljeće ga donijelo, jesen ga odneijla. Kratak je bio vijek njegov. Ali, mislim da je – za te svoje godine – postigao mnogo više nego što bi ko drugi za neki duži, dupli život. Život mu je bio stvarno sadržajan.

Stil / Blic Žena