Novogodišnje TV Emisije su u Jugoslaviji koštale mnogo, ali se trebalo odužiti publici
Na prelazu iz 1958. u 1959., autori friško ustanovljene Televizije Zagreb odlučili su podariti svojoj malobrojnoj publici (televizore je tada posjedovala samo elita) pravu novogodišnju proslavu. Program se emitovao uživo, nije bilo magnetoskopa na koji bi se snimale i kasnije po želji emitovale emisije, pa je za tu priliku odlučeno da se u velikoj dvorani Hrvatskog muzičkog zavoda održi prigodan koncert koji bi televizija prenosila. Nešto prije ponoći bilo je predviđeno da se publici obrati predsjednik Josip Broz Tito.
Nastupali su pjevači u usponu uz pratnju plesnog orkestra, a tada mladi asistent Joakim Marušić, kasnije reditelj popularnih serija “U registraturi” i “Velo misto”, doveo je kao neku vrstu publike, niz zgodnih srednjoškolki iz obližnje 1. i 4. gimnazije na Rooseveltovom trgu (danas muzej “Mimara”). Sve se odigravalo po planu dok negdje iza deset uveče nije nastao mrak: pukla je elektromreža, pa su očajni urednici - među kojima je bio i Saša Bjelousov, tokom narednog desetljeća šef Zabavnog programa Televizije Zagreb - krpali vremenski prostor do Titova govora kako su znali i umjeli. Katastrofa nije prošla bez posljedica, pa su u tehničkom odjelu Televizije prvog radnog dana 1959. letjele glave. Da se tako nešto dogodilo sredinom šezdesetih, skandal bi bio neusporedivo gori. Televizore je tada već posjedovala i niža srednja klasa, tako da je mali ekran preko noći istisnuo film i sport s prvog mjesta top-liste najomiljenije zabave. Tada se, srećom, novogodišnje emisije više nisu emitovale uživo, snimale su se unaprijed i simulirale jugoslavenski “štih”: nešto bi priredila Televizija Zagreb, nešto Televizija Beograd, a Televizija Ljubljana je zbog dosta drugačijeg jezika gostovala selektivno i rijetko u udarnom terminu.
Podjednako je efektno bilo dovesti u novogodišnju emisiju glumce iz popularnih serija. Jedan od najnadahnutijih poteza Televizije Zagreb bio je emitovanje posebne - novogodišnje - epizode “Gruntovčana” Kreše Golika i Mladena Kerstnera, humorističke serije koju su usprkos sjevernohrvatskom dijalektu zavoljeli ne samo u Zagrebu nego i u Zaječaru.
Novogodišnje emisije koštale su puno, ali se smatralo da se treba odužiti gledaocima koji ne odlaze na proslavu praznika u inostranstvo ili u neki od domaćih hotela i restorana. Nova godina je bila atraktivan praznik, jer se neformalno slavila puna tri dana - na Staru godinu se dolazilo na posao samo zato kako bi se moglo ugrijati za večernje slavlje.
Izvor: jutarnji.hr