Na današnji dan 1833. godine: Rodio se srpski književnik Jovan Jovanović Zmaj
Gimnaziju je pohađao u Novom Sadu i Požunu, a pravo u Pešti, Pragu i Beču. Potom odlazi u Peštu za nadzornika zadužbine Tekelijanuma, gdje istodobno studira medicinu i izdaje satirični list "Zmaj", po kome je i dobio nadimak. U Pešti je 1870. godine diplomirao medicinu. Kad je završio medicinu, živio je kao doktor u Novom Sadu, Beču, Beogradu, Zagrebu i drugim mjestima. U Beogradu je bio od 1890. do 1898. godine dramaturg Narodnoga pozorišta.
U toku cijele druge polovine 19. stoljeća on je najproduktivniji srpski pjesnik, urednik mnogih listova i časopisa i jedan od najistaknutijih srpskih nacionalnih radnika.
Dvije najbolje zbirke njegovih pjesama su Đulići i Đulići uveoci. Veliki broj njegovih šaljivih i dječjih pjesama, štampanih po raznim listovima i časopisima, izašao je u dva izdanja cjelokupnih djela: Pjevanja i Druga pjevanja (srp. Pevanija i Druga pevanija). Posljednje su štampane zbirke: Snohvatice i Devesilje. U prozi je napisao jednu pjesničku legendu (Vidosava Branković) i jedan šaljivi kazališni komad (Šaran). Zmaj je i prevodio dosta, naročito iz mađarske književnosti. Najbolji su mu prijevodi mađarskog pjesnika Sándora Petőfija. Pored ostalih pjesama, od njega je preveo spjev Vitez Jovan.
Iz njemačke poezije prevodi Göthea (Herman i Doroteja, Ifigenija u Tavridi) i s uspjehom podražava Heineovu ljubavnu liriku i epigram i orijentalnu poeziju Friedricha Martina von Bodenstedta (Pjesme Mirca Shafije). Od ostalih prijevoda iz strane književnosti znatniji su mu: Demon od Ljermontova i Enoh Arden engleskog pjesnika A. Tennysona. Pored Zmaja, uređivao je još dva satirična lista: Žižu i Starmali. Od 1880. godine pa do smrti izdavao je dječji list Neven, najbolji srpski dječji list tada.
U svojoj pjesmi "Šta se čuje?", napisanoj u vrijeme provođenja mađaronske politike pretvaranja Hrvatske u mađarsku pokrajinu, napravio je hvalospjev Hrvatima, pozvavši po tom pitanju neutralne Srbe da borbom pomognu Hrvatima:
(...) Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti plamen na ognjištu svome.
I dok tako čini u najteži dan'
I Bog je i pravda na njegovoj stran'.
A kuda će Srbin - zar on da se dade
Putu, na kom nema ni Boga ni pravde?
Šta se nama pati, to mi Srbi znamo,
Al’ u patnji našoj ponosa imamo.
(...) Zato, Srbi, čujte: čvrsto stojte sada
Na braniku gde je i zakon i pravda;
Ojačajte snagu patnika Hrvata,
Neka zna da ima u nevolji brata;
Nek’ se jednom vidi kakva j’ sloga blago,
A oni će posle... kako im god drago.