Kako (p)ostati sretan?

Jeste li sretni? 

Pitanje se ne odnosi na povremene osjećaje radosti ili ponosa koji brzo splasnu, nego na trajan osjećaj mira i zadovoljstva spram života. 

Mnogi ljudi bezobzira na finansijsku moć, slavu i uspjeh, i dalje ostaju nesretni. Primjeri za ovu tezu su brojni, a nedavni slučaj tragično preminulog glumca, Robin Williamsa, još jednom potvrđuje istinu da 'nije sreća para puna vreća' te demaskira lažnu predstavu o tome da se sreća nalazi u nečemu izvan nas.
 

MENTALNA PREDSTAVA O SEBI

Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, mada je sasvim sigurno, da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo." Arthur Schopenhauer

Kada se čovjek osvrne na ono šta je postigao u životu u odnosu na to šta je sve želio postići, uvidi da postoji veliki raskorak između želja i očekivanja. Završi fakultet, upiši master, oženi/udaj se, proširi porodicu, idi na ljetovanje, kupi novi auto, domogni se boljeg položaja, povećaj prihode, renoviraj stan... i tako do u nedogled. 
Takav jedan rascjep, između realizovanog, tj. svakodnevnog Ja i neostvarenog, tj. idealnog Ja, nas iznova strovaljuje u jaz nezadovoljstva, a tamo gdje vlada nezadovoljstvo-nema mjesta sreći.

Jedan srednjevijekovni vladar je nakon pedeset godina uspješne vladavine nad narodom i državom, konstatovao da je za čitavo to vrijeme samo petnaest dana bio istinski sretan. Zamislite da je nakon toliko života, sa svim privilegijama koje takav život nosi, čovjek umro u duhovnom siromaštvu. 

Ali hvala Bogu mi smo još uvijek živi i nastavljamo putovanje prema sreći. Ona je za svakoga od nas nešto drugo, ali ipak postoje neke zajedničke prepreke koje svi moramo otkloniti kako bi se najzad okupali u moru blaženstva.

Jedna od glavnih prepreka je, prije spomenuto, Idealno Ja, koje je nastalo prisilnim uspoređivanjem sa ljudima koji su jači, ljepši, pametniji, bogatiji i kreativniji od nas.  

Većina ljudi i gradi svoje socijalne veze na nekoj umišljenoj, lažnoj predstavi o sebi, iza koje ne postoji istinsko iskustvo, već samo folirantsko Ja koje živi u strahu od prepoznavanja. Sjetite se Facebooka i imate ilustraciju čitave priče pred sobom. 

Ako vam je prilikom čitanja teksta sinulo u glavi - 'Pa dobro, zar je težnja da se bude bolji loša stvar? Ambicija je urođena osobina svakog normalnog pojedinca'.

Odgovoriću vam ovako: Ako želite istinski biti sretni imate pravo takmičiti se samo s jednom osobom - a to ste Vi. Jedina osoba od koje trebate biti bolji danas, je ona osoba koja ste bili jučer. Bez obzira na to koje pozicije zauzimali drugi. Svako svojim ljestvicama prema nebu. 

Razumite da stalna težnja da se bude superioran u odnosu na ostale sugeriše na jedan intimniji problem - a to je osjećaj inferiornosti. Pa kako neutralisati taj podmukli osećaj manje vrijednosti i otkriti ono svoje istinsko Ja?

SREĆA PRATI HRABRE

Negdje na pola puta od Idealnog Ja i svakodnevnog Ja nalazi se zlatna sredina - Istinsko Ja. Da biste ga otkrili morate biti ludo hrabri, što znači autentični.
Nemojte misliti da je ovo lako. Vrlo mali broj ljudi ostane nekorumpiran za svoje istinsko Ja. To znači po svaku cijenu ostati vjeran sebi i unutrašnjem glasu morala. 

Ipak nije nemoguće, inače ne bismo bili svjedoci, doduše rijetkih, ali istinskih primjera sretnika. Znate to su oni koji šire tzv. zen atmosferu oko sebe. Poznajete nekog takvog? Sigurno ste već pokušali da riješite zagonetku njihove savršene jednostavnosti. Iznenadićete se kad čujete u čemu je tajna ovih ljudi. Ova kratka priča to najbolje objašnjava:

Jednom su jednog velikog učitelja učenici upitali kako je dostigao taj stupanj unutarnje slobode.

Učitelj se nasmijao i rekao:

“Do svoje dvadesete godine nisam mario što drugi misle o meni.
Nakon svoje dvadesete neprestano sam se brinuo oko toga šta ljudi misle o meni. 

I onda sam jednog dana, nakon svoje pedesete shvatio da oni gotovo nikad nisu ni razmišljali o meni.”

Sada vam je sasvim jasno da sretni ljudi ne grade svoju sreću na tuđim očekivanjima niti se opterećuju time šta drugi misle o njima. Upravo zato što se ne trude impresionirati druge i udovoljiti raznoraznim kriterijima, mi ostajemo tako impresionirani njima dok na krilima zadovoljstva lete prema ostvarenju želja. 

Arapska mudrost uči ovako: Ako nemaš sve što želiš, onda želi sve što imaš, i bićeš najsretniji čovjek na svijetu. 

Jednom kada uspijete postaviti želju za srećom ispred svih ostalih želja, koje vam blokiraju put prema sreći, shvatićete da ste bili kao ona starica koja je tražila naočale, a otkrila da joj čitavo vrijeme stoje na nosu.

Sretno!