Sudbina Kinžala i progon ruskih naučnika: Kremlj će ubrzati vlastitu propast ako krene u lov na fiktivne krivce zbog svojih neuspjeha u Ukrajini

Trojica ruskih akademika koji su radili na tehnologiji hipersoničnih raketa suočavaju se s "vrlo ozbiljnim optužbama", navode iz Kremlja, u istrazi o izdaji koja je izazvala uzbunu u ruskoj znanstvenoj zajednici. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da je upoznat s otvorenim pismom sibirskih znanstvenika u kojem se brani optužene, ali da je slučaj sad stvar sigurnosnih službi.

U pismu, objavljenom u ponedjeljak, kolege Anatolija Maslova, Aleksandra Šipljuka i Valerija Zveginceva prosvjedovali su tvrdeći da su trojica posve nevini. Također navode da će tužiteljstvo ovim potezom nanijeti ozbiljnu štetu ruskoj znanosti. "Svakog od njih poznajemo kao domoljuba i poštenu osobu koja nije sposobna učiniti ono za što ih sumnjiče istražni organi", poručili su.

Podsjetimo kako je došlo do ove situacije. Ruski predsjednik Vladimir Putin već se godinama hvali da je Rusija globalni lider u hipersoničnim projektilima, koji se mogu kretati brzinom do 10 maha (12.250 km/h) kako bi izbjegli neprijateljsku zračnu obranu. No, Ukrajina je jučer objavila da je uspjela uništiti čak šest hipersoničnih Kinžal raketa u jednoj noći. Rusija tu informaciju osporava.

Ipak, nekako se previše podudaraju ukrajinske tvrdnje i optužnice protiv trojice ruskih znanstvenike. Je li moguće da Rusija sad svjesno želi žrtvovati trojicu kako bi prikrili neke nedostatke u svojem modernom naoružanju, odnosno da bi opravdanje za rušenje (ako ih je zaista srušeno nekoliko u jednoj noći) pronašli u navodnom curenju informacija prema Zapadu?

Za što se trojicu zapravo optužuje? Spominju se akademske međunarodne konferencije na kojima su isti često bili sudionici.

Obavijesti o akademskim konferencijama pokazuju da su uhićeni znanstvenici bili česti sudionici.

Godine 2012. Maslov i Shiplyuk predstavili su rezultate eksperimenta dizajna hipersoničnih projektila na seminaru u Toursu u Francuskoj. Godine 2016. sva su trojica bili među autorima poglavlja knjige pod naslovom "Hipersonični kratkotrajni objekti za aerodinamička istraživanja na ITAM-u, Rusija".

ITAM je kratica za Kristianovič Institut za teorijsku i primijenjenu mehaniku u Novosibirsku. Njihove kolege s ITAM-a sad poručuju kako su materijali koje su znanstvenici predstavili na međunarodnim forumima više puta provjeravani kako bi se osiguralo da ne uključuju tajne informacije. "Ovi sad slučajevi pokazuju da svaki članak ili izvješće može dovesti do optužbi za veleizdaju", stoji u otvorenom pismu. "U ovoj situaciji ne samo da se bojimo za sudbinu naših kolega. Jednostavno ne razumijemo kako nastaviti raditi svoj posao", navodi se.

Dakle, da rezimiramo, trojica ruskih znanstvenika nisu "uhvaćeni na djelu", ne optužuje ih se da su surađivali s kakvom stranom tajnom službom ili bilo što te vrste. Proziva ih se da su su javno komentirali svoj znanstveni rad - što zapravo nije uopće sporno, pogotovo ako ti javno iznijeti detalji nikad nisu uključivali i neke tajne vojne informacije koje bi netko mogao iskoristiti.

U spomenutom pismu se također navodi slučaj Dmitrija Kolkera, još jednog sibirskog znanstvenika koji je uhićen prošle godine pod sumnjom za državnu izdaju te je prebačen u Moskvu unatoč tome što boluje od uznapredovalog raka gušterače. Kolker, specijalist za lasere, umro je dva dana kasnije.

U pismu se navodi da takvi slučajevi imaju "jeziv učinak na mlade ruske znanstvenike". Razumljivo, kako i ne bi? Jer jedna stvar je sprečavanje curenja državnih i vojnih tajni - sve zemlje svijeta su naročito okrutne prema vlastitim državljanima ako sumnjaju u takvo ponašanje. No, ovi slučajevi izgledaju kao pokušaji spašavanja narušenog vojnog ugleda u sklopu rata u Ukrajini, a ako se u te svrhe idu žrtvovati znanstvenici prestižnog ITAM-a to bi dugoročno (pa i kratkoročno) moglo biti pogubno po Rusiju.

Opet, ovo otvoreno pismo, za koje je također trebala dobra doza hrabrosti u ovakvom trenutku, najbolje pokazuje situaciju s kojom se Rusija suočava...

"Čak i sada, najbolji studenti odbijaju doći raditi s nama, a naši najbolji mladi zaposlenici napuštaju znanost. Brojna istraživačka područja koja su kritično važna za postavljanje temelja za svemirsku tehnologiju budućnosti jednostavno se zatvaraju jer se zaposlenici boje upustiti u takva istraživanja", navodi se u pismu.

Upitan o pismu, glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, rekao je: "Doista smo vidjeli ovaj apel, ali ruske specijalne službe rade na tome. Oni rade svoj posao. To su vrlo ozbiljne optužbe".

Izgleda da Kremlj nema baš sluha za pismo znanstvenika iz ITAM-a. To za rusko vodstvo može biti put u propast jer upravo su znanstvenici oni koji su Rusiji osigurali da kroz sva ova desetljeća bude jedna od najvećih vojnih sila svijeta. ITAM je ime dobio po Sergeju Kristianoviču, sovjetskom inženjeru koji je još u prvoj polovici 20. stoljeća znatno uznapredovao razvoj sovjetske aerodinamike.

Što se pak tiče modernog oružja, sama ideja da se bilo što od istog proglašava "neuništivim" samo po sebi nema previše smisla jer sve što se stvori može se rastvoriti. Hladni rat i utrka u naoružanju najbolja su potvrda toga - svako oružje može se nadjačati boljim, preciznijim ili pak sustavom koji će eliminirati kratkoročne prednosti istog.

Kinžal je jedno od šest novih ruskih strateških oružja koje je ruski predsjednik Vladimir Putin predstavio u ožujku 2018. Upravo je Kinžal trebao poslužiti kao potvrda da je Rusija i dalje svjetska vojna velesila, možda čak i korak ispred svih drugih.

Iako su se odmah na Zapadu pojavile sumnje u učinkovitosti Kinžala i njegovu navodnu brzinu od 4,08 km po sekundi, predstavljanje takve tehnologije imalo je poprilično snažan učinak i sigurno je izazvalo veliku pažnju.

I zaista, Rusija je u proljeće 2018. djelovala vrlo snažno, do te mjere da je mogla direktno prkositi i američkim planovima, primjerice na Bliskom istoku. Danas, pet godina kasnije, Rusija se nalazi u puno većim problemima, a njen imidž vojne velesile poprilično je ugrožen zbog rata u Ukrajini. Moskva nedostatak uspjeha na bojištu pravda intenzivnim zapadnim naoružavanjem Ukrajine, no to je nešto što se moglo i pretpostaviti da će se dogoditi (ili je Kremlj išao u veljači 2022. na blef misleći da će Zapad samo stajati po strani i gledati dok Ukrajina nestaje?).

Svaka nova loša vijest po Rusiju duboko nagriza njen imidž vojne velesile i to je nešto od čega Kremlj zasigurno poprilično strahuje. Tu vide i svoju egzistencijalnu prijetnju. I zaista, svaka velika sila uvijek se boji da bi je neuspjeh mogao prikazati kao "zmaja od papira". I Amerika, koja je daleko najveća vojna sila svijeta, doživjela je duboki i (vojno gledano) sramotni poraz u Afganistanu 2021. godine gdje su u konačnici, nakon 20 godina rata, potučeni od talibana (koji za razliku od Ukrajinaca nisu dobivali moderna naoružanja!) - i taj poraz odmah se odrazio na američki imidž u široj regiji. Nakon poraza u Afganistanu kao da su naglo izgubili "uzde" kojima su držali cijeli Bliski istok. Sad imamo pomirenje Saudijske Arabije i Irana, povratak Sirije u Arapsku ligu... događaji koji su bili gotovo nezamislivi prije dvije godine!

Rusija se također boji naglog smanjenja svog utjecaja, ali njen strah je veći od američkog. SAD se može povući neko vrijeme u sebi i skupljati snagu za iduću geopolitičku ekspanziju (već je i provode u regiji Azija-Pacifik), ali Rusija nema takvih mogućnosti. Za nju gubitak utjecaja može - pod velikim pritiskom Zapada - dovesti i do unutarnje dezintegracije. Problem je u tome što nekima očito nije jasno da takvu sudbinu sigurno neće odagnati progonom znanstvenika, mogu je samo ubrzati.