Fascinantni umjetnik kojem su žene oslikale život

Bojao se jedino smrti i zato je govorio:  “Za sutra ostavi samo ono što želiš ostaviti nedovršenim, ako umreš”.

Na današnji dan 25. 10. 1881. godine u Malagi rođen je svestrani španski umjetnik, jedan od najveći slikara, vajara, crtača i grafičara 20. vijeka.

Puno ime i prezime ovog slikara je Pablo Diego José Francisco de Paula Juan Nepomuceno María de los Remedios Cipriano de la Santísima Trinidad Martyr Patricio Cito Ruíz y Picasso. Ime je dobio po različitim rođacima i svecima, a prezime Picasso je preuzeo od majke.

Kada se rodio, babica ga je proglasila mrtvim. Spasio ga je ujak, po profesiji doktor koji mu je puhnuo dim cigarete u lice.

Prva riječ koju je Pablo izgovorio bila je "piz", od "lapiz", što u prevodu sa španskog znači "olovka". Sa trinaest godina imao je prvu izložbu, a za crteže se počeo interesovati oko jedanaeste godine.

U školi nije podnosio disciplinu, pa su ga često kažnjavali. Picass je pisao: “ Zatvarali su me u malu sobu sa bijelim zidovima i klupom, na kojoj sam mogao da sjedim. Bilo je sjajno tamo, jer sam u miru mogao da slikam po zidovima”.

Prema Guinnesovoj  knjizi rekorda, naslikao je oko 13 500 slika, 100 000 grafika, 34 000 ilustracija za knjige i stvorio je oko 300 skulptura.

Picasso je imao buran i neobičan život, posebno kada su njegove ljubavne veze u pitanju. Žene su mu bile najveća inspiracija. Svaki njegov model, je prije ili kasnije završio u njegovom krevetu.

Ženio se dva puta, ali je imao brojne ljubavnice. Imao je četvero djece, a poslednje dijete je dobio u 68 godini života.

Njegova prva ljubav je bila Fernanda Olivier koja je 1903. godine ušla u Picassov studio, kako bi se sklonila od kiše i tu je i ostala sve do 1912. godine. Picasso je naslikao oko 60 Fernandinih portreta.

-Pacifizam-

Picasso je za vrijeme Španskog građanskog rata, Prvog svjetskog rata, i Drugog svjetskog rata ostao neutralan i nije bio ni na jednoj strani i nije ratovao. Nikakva politika nije bitno i trajno utjecala na njega i ako je jedno vrijeme bio i u Komunistočkoj partiji, ali je poslije Staljina odstupio iz nje jer je bio kritikovan.

Picasso o tome nije nikada govorio ali je podržavao misao da je bio pacifista.

-Picassovo djelo-

Guernica, ulje na platnu

Picassovo djelo se svrstava u nekoliko faza i ako su pojedina razdoblja u njegovom djelu predmet sporova. Može se uzimati da su to bila; plavo razdoblje (1901–1904), ružičasto razdoblje (1905–1907), doba pod utjecajem afričke primitivne umjetnosti (1908–1909), analitički kubizam (1909–1912), sintetički kubizam (1912–1919).

Modro razdoblje (plavo razdoblje)  je tako nazvano jer su različiti oblici plavoga nekoliko godina dominirali njegovim radovima. Na njegovim slikama iz tog razdoblja humanistički je oslikana ljudska mizerija u likovima slijepaca, prosjaka, alkoholičara i prostitutki. Neki kritičari vjeruju kako slike iz modrog razdoblja izražavaju njegov strah od smrti, siromaštva i bolesti[2]. Godine 1904. i 1905. mijenja svoje boje iz plavih u ružičaste i crvene, što se kasnije naziva njegovim Ružičastim razdobljem. Nadahnuće je tada nalazio u cirkusu koji je posjećivao nekoliko puta u tjednu. Kritičari vjeruju da je ovo razdoblje vrijeme ostvarenja vlastitih težnji i sreće u osobnom životu, te su stoga slike izvođene u svjetlijim bojama.

U povijesti slikarstva malo je “državnih udara” koji se smionošću i odjekom mogu mjeriti s onim što ga je Pablo Picasso ostvario 1907. godine, kada je svojim zapanjenim prijateljima pokazao Gospođice iz Avignona, sliku na kojoj je svijet predočio kao u razbijenu ogledalu. Nakon analitčikog kubizma Picasso prelazi na drugu fazu kubizma – sintetički kubizam. Ova druga faza kubizma dekorativnija je, a boje igraju veću ulogu, dok oblici ostaju isfragmentirani i ravni.

Weeping Woman 

Picasso je bio pokretač i pravca poznatog kao sugestivni ekspresionizam, koji uz njegov kubizam predstavlja pravi revolucionarni obrat u modernoj likovnoj umjetnosti.

Za vrijeme njegova života Picassovi su radovi izlagani na bezbrojnim izložbama. Najneobičnija je bila svakako ona iz 1971. god. u Louvreu koja je priređena u čast njegova 90-og rođendana. Prije njega nijedan živi umjetnik nije u Louvreu imao izložbu svojih djela. Velika retrospektiva njegovih djela održana je 1980. god. u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku.

Umro je 1973. kada mu je otkazalo srce za vrijeme napada gripa.

-Najskuplje slike-

Akt, zeleno lišće i bista (1932) - prodata 2010. godine na aukciji Kristija u New Yorku za 106,5 miliona dolara.

Dječak sa lulom (1905) - prodata 2004. godine na aukciji Sotebija u Njujorku za 104,17 miliona dolara.