Na današnji dan umro je velikan jugoslovenskog glumišta: Njegov život ličio je na sirotinjsku bajku

Na današnji dan umro je velikan jugoslovenskog glumišta: Njegov život ličio je na sirotinjsku bajku
Jedan od omiljenih jugoslovenskih glumaca, Miodrag Petrović Čkalja, umro je na današnji dan već sada daleke 2003. godine.

Jedan od omiljenih jugoslovenskih glumaca, Miodrag Petrović Čkalja, umro je na današnji dan već sada daleke 2003. godine. Otišao je Čkalja na bolji svijet u teškom siromaštvu, iako nije bilo čovjeka u Jugoslaviji koji nije uživao u njegovim glumačkim izvedbama.

Rođen je 1. aprila 1924. u Kruševcu, gdje je završio gimnaziju. Sudbina je htjela da se najveći komičar bivše Jugoslavije rodi 1. aprila, na dan šale. U rodnom gradu se počeo baviti i glumom, a tokom Drugog svjetskog rata radio je u Kulturno-prosvetnoj ekipi 47. divizije NOVJ. Nakon rata i demobilizacije, upisuje studij veterine u Beogradu. Nastavlja da se bavi glumom u KUD "Ivo Lola Ribar".

Član Dramskog studija Radio Beograda postaje 1946. godine, a tu i započinje njegova popularnost učešćem u emisiji "Veselo veče". Od 1951. do 1977. godine bio je član Humorističkog pozorišta u Beogradu.

Glumio je i u prvoj seriji Televizije Beograd - "Servisna stanica", od 1959. godine. U toj seriji se proslavio tumačeći lik kuvara Jordana. U pozorištu, između ostalog, igra u predstavi "Bog je umro uzalud" (snimljen i film) i antologijskoj komediji Dragutina Dobričanina "Zajednički stan" (kasnije je snimljena i TV verzija).

Od 1976. godine imao je status slobodnog umjetnika.

miodrag-petrovic-ckalja

Ostvario je veliki broj uloga na filmu i u TV serijama. Najbolje uloge ostvario je u serijama "Servisna stanica" (1959.), "Ljubav na seoski način" (1970.), "Kamiondžije" (1972)., "Vruć vetar" (1980.) i "Kamiondžije 2" (1983.), kao i u filmovima "Orlovi rano lete" (1966.), "Bog je umro uzalud" (1969.), "Paja i Jare" (1973.), "Avanture Borivoja Šurdilovića" (1980.) i "Kamiondžije ponovo voze" (1984.).

U karijeri je ostvario oko 200 uloga u pozorištu, radiju, televiziji i filmu, a imao je veoma uspješnu saradnju s još jednim velikanom jugoslovenskog glumišta, Mijom Aleksićem.

Dobitnik je više nagrada: 1974. je dobio Sterijinu nagradu, 1977. Sedmojulsku nagradu, 1991. Nušićevu nagradu za životno djelo, 1995. RTS-ovu nagradu za životno djelo, kao i "Zlatnog ćurana" za životno djelo na danima komedije u Jagodini...

Čkaljin sin, Čedomir Petrović, takođe je uspješan glumac.

Posljednje godine života proveo je tiho, povukavši se iz javnog života. Javno se angažovao 2000. godine u predizbornoj kampanji demokratskih snaga. Umro je 20. oktobra 2003. godine u Beogradu.

U Kruševcu, u Balšićevoj ulici, pred Čkaljinom kućom, 2005. godine podignut mu je spomenik. Nekadašnja ulica Milanka Kušića, na Zvezdari u Beogradu, od novembra 2006. godine zove se po Miodragu Petroviću Čkalji.

Nadimak Čkalja dobio je kao dijete. Nadimak mu je dao školski drug Jeftić, jer je kao dijete bio "suvonjav i štrkljast".

Tokom vladavine Slobodana Miloševića, iako u starosti, onemogućeno mu je nastupanje zbog kritičkog stava prema tadašnjoj vlasti. Bio je omiljen u svim republikama bivše Jugoslavije.

Početkom 2000-ih privukao je pozornost otvorenim pismom koje mu je poslala Nela Eržišnik, kad je čula da njen kolega i komičarska legenda nekadašnje Jugoslavije trpi krajnje siromaštvo kao zaboravljeni penzioner.

"Mislim da je u ovom trenutku umro jedan veliki smijeh, a naš se smijeh za momenat zamrzao i otišao je, a skoro neće doći drugi. Najtužnije je što je cijeli vijek čeznuo i čekao svog tragičara koga nije dočekao. A mi smo ga razočarali!", rekla je nakon vijesti o njegovoj smrti glumica Mira Banjac.

Ova vijest zatekla je još jednog velikana - Vlastimira Đuzu Stojiljkovića.

"Dugo godina smo sarađivali zajedno. Odmah poslije rata radili smo u Kruševcu, a on je poslije 'Vesele večeri' na Radio Beogradu postao veoma popularan. Čkalja je uvijek bio slabog zdravlja, a vijest o njegovoj smrti me veoma potresla. Naša kulturna javnost gubi mnogo njegovim odlaskom", poručio je Đuza.

Veliki glumac kremiran je na Novom groblju, okružen samo najbližima: suprugom Dragicom, unukama Jovanom i Milenom, sinom Čedomirom i snahom Smiljkom, koju je volio kao svoju kći. Dosljedan svojim životnim stavovima, on je više puta, a posljednji put neposredno prije smrti, izrazio želju svojim najbližima da na posljednji put ode tiho, bez pompe, bez govora i bez crnih odijela...Ispratili su ga na bolji svijet, u legendu...

Njegov život ličio je na sirotinjsku bajku, sagu o malom princu koji se nikada neće obogatiti, ali će osjetiti ljubav i poštovanje više desetina miliona svojih gledalaca. Čovjek kojem je najveća satisfakcija u životu bilo to kada ga neko na ulici pozdravi sa širokim osmijehom, s njim zastane i malo popriča. Također, uvijek se zalagao za omladinu, kojoj je želio pomoći da ostane u Srbiji, a "ne da ide u tuđinu prati sudove i klozete".

Čkalja je uvijek revnosno izvršavao sve obaveze prema državi, a koja je, da ironija bude veća, napustila ga davno. Priznao je da je posljednje cipele kupio prije 20-ak godina, kao i da nije imao novca da da unukama kada krenu u kafić na sok. Žalosno i tužno, a ipak glumčina je ostao veliki čovjek. Nisu ga uspjeli poraziti, otišao je na nebo onako kako je i glumio - maestralno.

Maestro jugoslovenskog glumišta, neka ti je laka crna zemlja i počivaj u miru...

Ne propustite