Na današnji dan 1745. godine umro je engleski književnik Jonathan Swift

Jonathan Swift, rođen je 30. novembra 1667. godine, bio je irski književnik, satiričar, pisac pamfleta. Njegovo najpoznatije djelo je "Guliverova putovanja", dok je ostala djela objavljivao pod pseudonimima ili anonimno. Također je poznat i kao majstor dva oblika satire.

Rođen je u Dublinu kao drugo dijete Jonathana i Abigeil Erik Swift. Otac mu je rođen u Irskoj, a majka u Engleskoj. Otac mu je umro sedam mjeseci prije njegovog rođenja. O njegovom djetinjstvu se malo zna, a činjenice o njemu su često kontradiktorne. O mladom Jonathanu se najviše brinuo njegov ujak Godvin. Godvin je poslao Jonathana u Kilkeni gimnaziju zajedno sa rođacima. Bila je to gimnazija koju je pohađao i filozof George Berkley. 

Od 1682. godine studirao je na Triniti koledžu u Dublinu, na kome je diplomirao 1686. Dok je spremao magistraturu politički nemiri u Irskoj prisilili su ga da ode u Englesku. Majka mu je pomogla da dobije položaj sekretara i ličnog pomoćnika Ser Vilijama Templa na Mur Parku. Vilijama Templ je bio diplomat, koji je bio zaslužan za Trojnu Alijansu 1668. Nakon tri godine službe Templ je Swifta predstavio kralju Vilijamu III od Engleske. Slao ga je u London da urgira kod kralja da prihvati zakon za trojni parlament.

Tokom boravka kod Templa upoznao je Ester Džonson, tada osmogodišnju djevojčicu, koja je bila kćerka jednog od sluga. Bila je bez oca, a Swift je bio njen tutor i mentor. Dao joj je nadimak Stela, a njih dvoje su čitav život bili u bliskim odnosima.

Swift je cijeli život patio od Menijerove bolesti. Za vrijeme drugog boravka kod Templa magistrirao je 1692. u Hertford koledžu na Univerzitetu Oksford. Očajnički je pokušavao da nađe bolji posao, pa je uz Templovu pomoć postao svećenik Irske crkve, a 1694. dobio je parohiju u diocenozi Konor u Kilrutu. Izgleda da je Swift tu bio izolovan u maloj udaljenoj zajednici, daleko od centara moći i utjecaja. Dok je bio u Kilrutu bio je u romantičnoj vezi sa Džejn Varing. U jednom pismu nudio joj je brak i rekao je da će napustiti Irsku, ako ga odbije. Izgleda da ga je odbila, jer se Swift vratio u Englesku i ponovo je bio u službi kod Templa 1696. Tu je ostao do Templove smrti. Templu je pripremao memoare. Tokom tog vremena napisao je satiru, koja je bila kritika Templovoga eseja. Satiru je objavio tek 1704. Napisao je 1701 politički pamflet.

Swift je 1702. doktorirao na Triniti koledžu u Dublinu. Za vrijeme posjete Londonu Swift je objavio dvije knjige "A tale of a Tub" , "The Battle of the Books", i počeo je sticati ugled kao pisac. Upoznao se tada i postao prijatelj sa Aleksandrom Popom, Džonom Gejom i Džonom Arbutnotom.

Pred pad torijevske vlasti Swift se nadao da će ga nagraditi unosnim crkvenim položajem u Engleskoj. Međutim kraljica Ana nije obožavala Swifta, pa je spriječila te namjere. Najbolje što su mu mogli osigurati bio je položaj dekana Sent Patrika u Dublinu.

Tih godina započeo je i svoje remek-djelo "Guliverova putovanja". Veliki dio materijala oslikavao je politička iskustva. Epizoda kada Guliver gasi požar na palati Liliputanaca urinirajući na palatu predstavlja metaforu torijevskog nezakonitog mirovnog ugovora, kojim su napravili dobro djelo na nesretan način. Dugo je odlagao put u London i konačno je 1726. otputovao u London sa svojim djelom "Guliverova putovanja". Odsjeo je kod prijatelja Aleksandra Popa. Džon Gej i Džon Arbutnot su mu pomogli da anonimno štampa djelo. Prvo je odštampano 1726. i odmah je postiglo veliki uspjeh. Štampano je još dva puta te godine i još jednom početkom 1727. Francuski, njemački i holandski prevodi su se pojavili 1727. Ilegalno je štampano na irskom 1727.

Nakon što je dobio poruku da Ester Džonson umire, vratio  se kući. Ester je umrla u januaru 1728. godine. 

Swift je umro 19. oktobra 1745, sahranjen je pored Ester Džonson.

 "Laskanje je hrana za budale."

"Mi upravo imamo dovoljno religija da bismo se mrzili, ali ne dovoljno da bismo voljeli jedan drugoga."

"Ništa na ovom svijetu nije stalno osim nestalnosti."

"Obećanja i kora od pite napravljeni su da se prelome."

"Volimo se, jer su nam slabosti iste."

"Niko nije tako slijep kao oni koji neće da vide."

"Sreća kuca samo jedanput, ali nesreća ima puno više strpljenja."