Na današnji dan 1844. godine rođen je njemački filozof Nietzsche
Na današnji dan 15. 10. 1844. godine rođen je njemački filozof poljskog porijekla Friedrich Wilhelm Nietzsche, koji je bio zaokupljen temama smrti Boga i idejom natčovjeka, te voljom za moći i vječnim vraćanjem.
Pored toga što je bio filozof, bio je i kompozitor, pjesnik i klasični filolog koji je najprovokativniji i jedan od najutjecajnijih mislilaca 19. stoljeća.
Rođen je 15. oktobra 1844. u mjestu Röcken u Prusiji. Imao je dvije godine kada mu se rodila sestra Elisabeth i tri kada mu se rodio brat. Njegov otac, luteranski svećenik, umro je (od bolesti mozga) u julu 1849. godine kada je mladom Nietzscheu bilo pet godina. Stoga ga je odgojila majka unutar porodice u kojoj su s njima bili još i njegova baka, dvije tetke i sestra. Brat mu umire u januaru naredne godine (1850.). Nietzsche je gledao godinu dana oca kako umire u užasnim mukama, što je bio odlučan faktor u njegovim sumnjama u kršćanstvo jer nije mogao sebi objasniti zašto je njegov otac kažnjen, a služio je Bogu. Stoga će kasnije Charles Darwin postati njegov uzor.
Školski su ga drugovi u internatu zadirkivali zbog njegove ozbiljnosti, a Nietzsche će kasnije tvrditi kako se tada najbolje osjećao kada je bio sam. Nakon završenog školovanja u internatu upisao je studij teologije u Bonnu kaneći postati svećenik, kao i njegov otac. Na Uskrs 1865. godine odbija se pričestiti u crkvi u Naumburug. Krajem godine odustaje od svećeničkog zvanja i posvećuje se studiju klasične filologije.
Na studiju prve uzore nalazi u životu i filozofiji starih Grka prije pojave Sokrata. Zahvaljujući svom znanju imenovan je profesorom klasične filozofije na sveučilištu u Baselu s 24 godine (1869.). Smatra se da se u to doba kao student zarazio sifilisom u jednoj od javnih kuća koje je posjećivao. Godine 1870. učetvuje u njemačko-francuskom ratu kao bolničar dobrovoljac. Tada je obolio od dizenterije i difterije. Nakon rata putuje po Švicarskoj i Italiji te sklapa nova prijateljstva.
No, misaoni razvoj i poniranje u svijet vlastitih vizija osamljuje Nietzschea pa mnoge prijašnje osobne i filozofske simpatije (npr. Schopenhauer) sada napušta. Jedno se vrijeme bavio muzikom prijateljevao s Richardom Wagnerom, ali razočaran Wagnerovom kršćanskom orijentacijom i sklonosti ka starogermanskom kultu, prekida s njime sve odnose.
Vidno bolestan (cijeli život imao je loš vid i migrenične glavobolje) prisiljen je povući se u mirovinu 1879. godine, te se seli u švicarske Alpe.
Umire pomračena uma od infarkta u Weimaru 25. avgusta 1900. godine, a njegova djela štampa i djelomično grubo falsificira (osobito pisma) rasistički nastrojena sestra Elisabeth Förster-Nietzsche. Ona je - kako je u drugoj polovini XX. stoljeća otkrio K. Schlechta - mnogo pridonijela tome što se Nietzscheova filozofija široko propagirala i zloupotrebljava u Trećem Reichu.
Nakon bratove smrti vilu u kojoj je umro Elisabeth je pretvorila u Nietzscheovo svetište za Nietzscheov kult, kult njegove osobe i filozofije. Tu su zalazili mnogi nacistički intelektualci, a jednom čak i Hitler.
Stoga se ona pobrinula da Nietzsche postane službeni mislilac Trećeg Reicha.
Oni kojima eventualno Nietzscheova biografija nije dovoljna, mogu pročitati neke poznatije rečenice iz njegovih djela ili pak ono što je Nietzsche nazvao 10 zapovijedi slobodnog uma.
Neka od njegovih djela:
- Rođenje tragedije iz duha muzike (1872.)
- Vremenu neprimjerena razmatranja (1873.–1876.)
- Ljudsko, odviše ljudsko: Knjiga za slobodne duhove (1878.–1880.)
- Svitanje: Misli o moralnim predrasudama (1881.)
- Radosna znanost (1882.)
- Tako je govorio Zaratustra: Knjiga za svakoga i ni za koga (1883.–1885.)
- S onu stranu dobra i zla: Predigra filozofiji budućnosti (1886.)...