Omiljena hrana poznatih diktatora
Znanstvena i narodna mudrost kaže : "Ti si ono šta jedeš", a tamna strana ove mudrosti našla se kao 'light motiv' knjige o prehrambenim navikama diktatora "Dictator's Dinners: A Bad Taste Guide to Entertaining Tyrants", autorki Victorie Clark i Melisse Scott.
Knjiga podvrgava kulinarskoj analizi neke od najgorih tiranina 20. vijeka pa iako ne mogu dokazati uzročnu vezu između činjenja zla i navika u ishrani, autorke su ipak pronašle određene šablone koji su primjenljivi na većinu diktatora.
Na primjer, sa godinama, diktatori postaju sve opsesivniji po pitanju "čistoće" hrane koju jedu pa je tako sjevernokorejski lider Kim Il-Sung zahtijevao da mu se svako zrnce pirinča pojedinačno izabere i stvorio je institut čija je jedini zadatak bio da ga što duže održi u životu.
Rumunski lider Nikolaj Čaušesku iritirao je strane lidere time što je sa sobom nosio svoju hranu. Tito, kako piše BBC, je bio šokiran njegovim insistiranjem da pije sok od povrća na slamčicu i izbjegava čvrstu hranu.
Budući da je porijeklo većine diktatora iz seoskih sredina, njihove navike u ishrani se nisu znatno mijenjale zbog položaja koji su uživali. Tako je Tito je najviše volio jesti slaninu i to "sapunjaru".
Čaušesku je najviše volio paprikaš napravljen od cijelog pileta, uključujući nožice, leđa i kožuricu. Pobožni katolik, Portugalac Antonio Salazar uživao je u obrocima sardina koje su ga podsjećale na siromašno djetinjstvo kada je jednu sardinu dijelio sa bratom ili sestrom.
Neki od najozloglašenijih ditkatora - Adolf Hitler, Mao Ce Tung ili Benito Musolini su zbog velikog stresa imali problema sa digestivnim sistemom. Pretpostavlja se da je zbog konstantnog nadimanja Hitler prešao u vegetarijance zajedno sa 28 lijekova dnevno, uključujući i preparat napravljen od fekalija bugarskih seljaka.
Tokom Drugog svjetskog rata jedan ljekar upozorio je Musolinija da pati od ozbiljne konstipacije. Mao Ce Tung, strastveni ljubitelj mesa, cijeli život patio je od "lijenjih crijeva" a ostalo je zabilježeno da je tokom posjete Staljinu bio bijesan što se ne može olakšati jer se čučavci, koje je koristio, nisu koristili u Moskvi.
Staljin je, prema autorkama, imao čeličnu konstituciju budući da su njegove zabave u trajanju od 5-6 sati sa gruzijskim specijalitetima bile prepune igara, ispijanja alkohola, pjevanja i igranja.
Pretjerano opijanje, parališući strah i okrutno zadirkivanje su, navode one, jednom prilikom potpuno "unakazili" Nikitu Hruščeva, dok je Tito takvu večeru, koja je trajala od 23 sata to 5 ujutru preživio tako što je povraćao u rukave sakoa.
Ferdinand i Imelda Marcos bili su nešto blaži "mučitelji". Imelda je tako jednom prilikom zatražila od trubačkog vojnog benda da se obuku u žensku odjeću i sviraju na rođendanskoj zabavi njenog muža.
Vegetarijanac Hitler je uživao u mučenju onih koji su večerali sa njim, pričama o ukrajinskim klanicama zbog kojih je rijetko ko uspijevao dovršiti večeru. Jedini koji bi možda mirno dovršili svoj ručak su, pišu autorke, Jean Bedel Bokassa iz Centralne Afričke Republike, Idi Amin iz Ugande ili Fransisko Nguema iz Ekvatorijalne Gvineje za koje se tvrdi da su bili kanibali.
Logično je da su takvim ljudima bili neophodni degustatori hrane. Hitler je u te svrhe imao tim od čak 15 žena koje su prethodno kušale hranu. Ako bi djevojke preživjele 45 minuta pošto su pojele diktatorski obrok, hrana bi se potom služila na njegov sto.
Sadam Husein je čak dao pretući svoga sina i poslati ga u zatvor jer je ovaj prethodno ubio jednog od očevih degustatora hrane. Čaučesku nije mogao zamisliti putovanje bez visokog zvaničnika Sekuritatea, hemičara koji je sa sobom nosio pokretnu laboratoriju za testiranje hrane.
Ipak, i pored svih predostrožnosti i pažljivo sastavljenih jelovnika, svi oni su umrli, a većina nasilno, zaključuje BBC.