Na današnji dan 2010. godine: U Zagrebu umrla Milka Planinc

Milka Planinc se rodila 21. novembra 1924. u Žitniću kod Drniša. Otac joj je bio deklarisani Radićevac koji je završio u zatvoru, jer je kao hrvatski domoljub javno opsovao kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Majka joj je bila Srpkinja pravoslavne vjeroispovijesti, ali se je udajom za Milkinog oca preobratila na katoličanstvo. 

Tokom 1930. godine Milka je sa roditeljima preselila u Split, gdje je živjela do 1947. godine. Majka joj je umrla 1934. godine, kada je Milka imala deset godina. Još u toku školovanja se uključila u revolucionarni omladinski pokret i postala član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a zbog čega je imala problema s vlastima Kraljevine Jugoslavije.

Čim je počeo Drugi svjetski rat, Planinc se angažovala u otporu italijanskom okupatoru. 1941. godine je kao srednjoškolka i SKOJ-evka demonstrirala pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu protiv izdavanja svjedodžbi na italijanskom jeziku. Planinc je pristupila narodnooslobodilačkom pokretu u Hrvatskoj, zajedno sa sestrom, nakon kapitulacije Italije 1943. godine i prvog oslobođenja Splita.

Njemački Wehrmacht je ubrzo ponovno zauzeo Split, a Planinc je sa svojom jedinicom prebačena na Vis, gdje se priključila 11. dalmatinskoj udarnoj brigadi sa kojom je ostala do kraja rata. Tokom rata Planinc se razboljela i neko je vrijeme boravila u bolnici u Bariju. Poslije se vratila u brigadu sa kojom je prošla mnoga bojišta, od Metkovića, Širokog Brijega, Mostara, Knina, a zatim Rijeke i Trsta. U 11. dalmatinskoj udranoj brigadi obavljala je funkciju političkog delegata voda, a kasnije političkog komesara čete za vezu. Poslije završetka rata, 1945. godine, demobilizirana je iz Jugoslavenske narodne armije u činu poručnika. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljena je 1944. godine.

Simo Dubajić je izjavio da je ubistva, bez suda, zarobljenih vojnika i civila na Kočevskom rogu poslije Drugog svjetskog rata obavila dalmatinska brigada, čija je komesarka bila Milka Planinc, a koja je za ta strijeljanja izabrala oko 90 najpovjerljivijih komunista. Milka Planinc je odbacila optužbe Dubajića nazvavši ih političkim spekulacijama. Licno se zalagala da se ti zločini istraže, te sudski i naucno obrade. Milka Planinc nikada nije bila komesar 11. dalmatinske udarne brigade kako tvrdi Dubajić, već komesar čete za vezu.

Nakon rata u Zagrebu je završila Višu upravnu školu, a od 1947. godine se aktivno počela baviti političkim radom. U Zagrebu je najprije radila u Elektri, a potom u Dalekovodu. 1949. godine staje na čelo Agitpropa za Trešnjevku, nakon čega slijedi njezin uspon u političkom životu SR Hrvatske i SFR Jugoslavije. Kasnije se nalazila na pozicijama:

- politička sekretarka "Općinskog komiteta Saveza komunista Trešnjevke";
- predsjednica "Narodnog odbora Trešnjevke" 1957.;
- načelnica "Sekretarijata za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora Zagreba", 1961.-1963.;
- organizacioni sekretarka "Gradskog komiteta Saveza komunista Zagreba", 1963.;
- republički sekretarka za "Školstvo i obrazovanje u Izvršnom vijeću SR Hrvatske", 1963.-1965.;
- predsjednica "Odbora za prosvjetu, nauk i kulturu Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske", 1965.-1967.;
- predsjednica "Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske", 1967.-1971.;

Nakon što je 1986. godine SIV prepustila Branku Mikuliću, pretposljednjem predsjedniku SIV-a, Planinc se povukla u penziju, te je zbog zdravstvenih problema devedesetih morala koristiti invalidska kolica. Preminula je u Zagrebu.