Parovi pričaju - kako im je bilo kad su prvi put živjeli s nekim
Kad se jednom useliš u stan s nekim obznanjuješ svijetu da ste odlučili da se u određenoj mjeri skrasite, uđete u fazu života u kojoj su brak, djeca i zajedničko starenje ozbiljna mogućnost, možda čak i u bliskoj budućnosti.
Evo nekih od ispovjesti.
"Mnogo više ostajem kod kuće. Čudno je: kad živiš sama, nema ničeg bjednijeg nego provesti subotu uveče jedući hranu iz dostave i gledajući kablovsku u donjem vešu. Ali kad živiš sa partnerom, to je veoma legitiman (i veoma zabavan!) način da se provede vikend. Osjećaš se kao da 'radiš nešto' čak iako ne radiš ništa, prosto zato što je neko tu s tobom. Druga velika promjena bila je što sam postala mnogo svjesnija toga da ostavljam dlake svuda. Opada mi mnogo kose, ali to nisam primjećivala sve dok moj dečko i ja nismo počeli da živimo zajedno a on bio u fazonu: 'PA DOBRO, MAJKU MU, OTKUD ONO KLUPKO KOSE U KUPATILU?'"
"Definitivno je uticalo na to kako masturbiram. To je definitivno bila velika promjena. Koliko god volio svoju ženu, želio sam da imam nešto svoje što niko ne može da mi oduzme. Želio sam i što je moguće više seksa, ali sam i dalje želio vrijeme samo za sebe. Nisam mogao da se praznim otvoreno pred njom, pa sam pokušavao to da prikrijem dok je bila na velikoj nuždi ili se tuširala. Počeo sam da zaključavam telefon; počeo sam da koristim privatno pretraživanje. Postao sam nindža masturbiranja."
"Nagli porast nezamislivih stvari koje mi idu na živce."
"Apsolutno sam zaboravio kako da kuham samo za sebe. Moja djevojka je sa Haitija i nevjerovatan je haićanski kuhar. Kuhanje predivne i zdrave hrane za nju nije samo zabava, a ni ne pada joj teško. Koliko me to samo izluđuje! Na kraju sve to funkcioniše jer je za nju kuhanje toliko uživanje. Ali ja moram da unaprijedim svoje kulinarske vještine jer joj od jeseni počinju predavanja."
Kad ste postali svjesni u šta ste se upustili?
"Desilo se to vrlo rano tokom našeg novog zajedničkog života. Vratio sam se kući jedne večeri s posla i moja djevojka, koja je radila od kuće, dočekala me je jednim dugim zagrljajem: onim zagrljajem tokom kog niko ne progovara čitav minut, ali je osjećanje zajedničko. Ni po čemu to nije bio poseban momenat, dvoje ljudi se samo grlilo, ali u tom trenutku sam pomislio: Au, jeste, definitivno živim s ovom osobom."
"Definitivno kad sam prvi put morala da odvrnem slavinu na lavabou dok sam išla da kenjam kako bih prikrila zvuke iz kupatila da me on ne bi čuo kako serem. Naše kupatilo nije tako daleko od naše spavaće sobe."
"Jednom sam izašao iz stana dok je ona gledala film na kauču. Kad sam se vratio kući, primjetio sam da mi je preturala po stvarima. Da sam živio sam, ne bi to uradila. Odjednom je sve moje postalo i njeno — sve moje neobične stare stvari koje sam sačuvao, sve nostalgične stvari koje su pripadale mojoj bivšoj djevojci. Bio sam u fazonu: Pa kako si mogla to da uradiš? A onda sam shvatio: Ma da, sad živimo zajedno, to su naše stvari, naš kompjuter ."
"Njegova majka je iznenada preminula nekoliko mjeseci nakon što smo počeli da živimo zajedno. Sjećam se da sam sjedila s njim na podu kada je primio poziv. On je krupan momak koji se uvijek trudi da bude sabran, ali se tada raspao tu preda mnom i počeo da plače. Izlazila sam sa drugim ljudima koji su ostali bez dragih ljudi dok smo bili zajedno, ali kada ne živite zajedno dobijate sutrašnju pročišćenu verziju, bilo bi ga teško zamisliti kako plače na podu. Tad sam vjerovatno prvi put shvatila šta znači živjeti s nekim — odlazite zajedno u krevet i budite se zajedno, i oboje ste prisutni čak i kad život postane grozan i tužan."
Izvor: vice.com