Na današnji dan 1983. godine: Sovjetski oficir Stanislav Petrov svojom reakcijom spriječio nuklearni rat

Stanislav Jevgafrovič Petrov (rus. Станислав Евграфович Петров, rođen oko 1939) je penzinisani ruski pukovnik koji je 26. septembra 1983. spriječio potencijalni nuklearni rat odbivši da povjeruje da su Sjedinjene Američke Države lansirale projektile na Sovjetski Savez, uprkos indikaciji datoj od strane kompjuterizovanog sistema za rana upozorenja. Pokazalo se kasnije da su sovjetski računarski izveštaji prikazivali grešku i Petrovu je odato priznanje za sprečavanje Trećeg svjetskog rata i vjerovatno uništavanje velikog dijela Zemlje nuklearnim oružjem. Zbog vojne tajnosti i međunarodne politike, Petrovljeve akcije su držane u tajnosti do 1998. godine.

Ovaj incident spada u jednu od nekoliko odluka visokog rizika koje su napravile strateške nuklearne snage tokom godina Hladnog rata, često u posljednjem minutu, od strane administrativnog osoblja daleko od glavne komande.

Nešto poslije ponoći, u 00:40, računari u bunkeru u kom je bio Petrov poslali informaciju da je interkontinentalna balistička raketa lansirana iz SAD prema SSSR-u. Petrov je smatrao da je računar napravio grešku obzirom da su bili vrlo mali izgledi da bi SAD lansirale samo jednu raketu ako bi napale SSSR; mnogo je vjerovatnije da bi lansirale veliki broj raketa. Takođe, pouzdanost satelitskog sistema je i ranije bila dovedena u pitanje, pa je on eliminisao upozorenje kao lažnu uzbunu, zaključujući da nije bilo lansiranja od strane SAD.

Nedugo zatim, računari su pokazali da je drugi projektil ispaljen, potom treći, četvrti i peti. Petrov je i dalje vjerovao da računarski sistem griješi, ali nije imao druge izvore informacija koji bi to potvrdili. Sovjetski zemaljski radar nije bio u mogućnosti da primjeti projektile iza horizonta, a i da je radar primjetio prijetnju, za reakciju bi bilo previše kasno.

Petrovljeva dilema je bila: ako je u pitanju pravi napad, Sovjetski Savez bi bio uništen nuklearnim oružjem bez ikakvog upozorenja ili mogućnosti da odgovori a on ne bi obavio svoju dužnost. Sa druge strane, ako je izveštaj o napadu lažan, onda njegovi pretpostavljeni mogu odlučiti da započnu jednako katastrofalan pravi napad protiv neprijatelja. U oba slučaja milioni ljudi bi poginuli.

Razumjevajući da ako je pogriješio, nuklearni projektili bi vrlo skoro počeli da padaju po Sovjetskom Savezu, Petrov je odlučio da vjeruje svojoj intuiciji i da ustanovi da je sistem davao lažnu uzbunu. Nedugo zatim ispostavilo se da je bio u pravu. Nije bilo dolazećih projektila. Kriza ga je stavila u stanje velikog pritiska i stresa, ali je srećom nuklearni rat punih razmjera bio izbjegnut.