Mnogi se odavde nikada nisu vratili: MISTERIJA UKLETOG BRDA!

Sveti Ilija najviši je vrh hrvatskog poluotoka Pelješca. O tom brdu kruže brojne priče.

Govorilo se da tamo žive vile i druga čudnovata i tajanstvena bića. Ipak, poznato je da su Svetog Iliju nazvali ukletim brdom, jer se mnogi nikada nisu vratili s njega. 

Brdo na kojem se nalazi vrh Sveti Ilija zove se Zmijino brdo jer su tu oduvijek bile velike kolonije poskoka, opakih zmija otrovnica. Na vrhu su ljudi sagradili kapelicu u čast svetom Iliji, ali su je gromovi u više navrata oštetili, a u 19. vijeku i potpuno porušili.

Poslije toga ljudi je više nisu obnavljali. Ratna tragedija, poput mnogih koje su obilježile Drugi svetski rat, pridonijela je dodatnoj mistifikaciji brda. Na njemu su stradali i domaći civili, partizani i njemački vojnici. Zato su ljudi počeli da pričaju priče o dušama umrlih koje besciljno lutaju brdom.
Govorili su i o izvoru pitke vode koji su nazvali Norin. Kraj Norina su se u stara vremena mogle sresti vile, pa su ljudi koji su onuda prolazili često znali da naiđu na njih. Međutim, u poslednjih 50-ak godina vile su iščezle.

Vrh je omiljeno turističko i planinarsko odredište. Prije 15-ak godina tu su probili požarni put pa je znatiželjnicima i turistima, koji se inače ne bi ni odvažili na uspon, Sveti Ilija tako postao lakše dostupan.

"Nesrećama najviše doprinose sami turisti koji se najčešće u vrleti Svetog Ilije upućuju potpuno neopremljeni i bez ikakve zaštite. Tako je nerijetko bilo turista koji bi se nakon kupanja uputili na Iliju u kupaćim i samo s japankama, bez ikakve opreme i vode, a to bi se pokazalo kobnim. Jako sunce, koje se uz to odbija od bijelih stijena te se pojačava efekt, zmije otrovnice, dehidracija uslijed manjka vode, oštre stijene s bezbroj jama, pećina i ponora, samo su neke od opasnosti koje su dovele do niza nestanaka i smrtnih slučajeva. Ipka, najveća opasnost od svega bila je ta što bi se turisti sami uputili na Vrh od Pelica - piše Ivan Pamić, poznavalac lokalnih legendi i zaljubljenik u pelješki kraj.

On se prisjetio se kako je 2003. prvi u nizu tragičnih slučajeva bio Poljak koga je na usponu izdalo srce, a iste godine nestao je i češki turista čije su tijelo tražili čak osam dana. Pronašli su ga u gustoj borovoj šumi. Sljedeće godine na brdu je poginula Čehinja koja se odvojila od grupe i izgubila tokom silaska. Njeno beživotno tijelo pronašli su sljedećeg dana samo nekoliko koraka od staze.

Posljednji slučaj koji je uzbunio hrvatsku javnost dogodio se se 2005. godine kad je Australijanac Endrju Modistaš (24), opremljen mobilnim telefonom i kamerom, 8. septembra krenuo na vrh brda. Izgubio mu se svaki trag, a intenzivna potraga nije dala rezultate. Tek dvije godine poslije na strmim padinama njegove ostatke pronašla su dvojica Orebićana. Otkrilo se kako je nesretni mladić pao sa stijene visoke 90 metara.

"Zbog tog slučaja stvari su se promijenile. U Orebiću su otvorili stanicu HGSS-a čiji su članovi prošlih godina spasavali zalutale turiste na ivici snage, a isto tako su se poboljšali i bezbjednosni uslovi. Planinarske staze su bolje obilježene pa nismo imali smrtnih slučajeva. Ipak, turisti i dalje nesmotreno i nepripremljeno kreću prema vrhu", kaže Ivan Pamić. 

No, i dalje ovo brdo ostat će zapamćeno po pričama o dušama umrlih koje besciljno lutaju ovim brdom.