Na današnji dan 2008. godine: Umro Dino Dvornik, prvi i poslednji kralj naše funky muzike

"Uvijek je pobjeđivala pravda, uvijek su pobjeđivali mladi ljudi, uvijek je pobjeđivalo ono što je bilo zabranjeno od konzervativnih budaletina i majmuna. Meni je najgore biti konzervativan, više bih volio biti i škrt nego konzervativan" ... bile su posljednje riječi Dine Dvornika u njegovom posljednjem intervjuu. Dobra poruka za ovozemaljsku tačku na i.

Miljenko Dino Dvornik (Split, 20. avgust 1964. – Zagreb, 7. septembar 2008.) bio je hrvatski muzičar, pjevač, kompozitor i tekstopisac. Drugi je sin poznatog glumca Borisa Dvornika, koji je preminuo u martu iste 2008. godine. Trostruki je dobitnik prestižne hrvatske diskografske nagrade Porin, 1996. godine za pjesmu "Afrika", 1997. godine za album "Enfant terrible" i 1998. za album "Vidi ove pisme ...". 

Glumio je u seriji "Naše malo misto", a nakon toga u još nekoliko dečijih filmova i serija. U avgustu 1989. oženio se s Danijelom Kuljiš sa kojom je dobio kćerku Ellu.

Godine 2008. Dino Dvornik je preminuo u Zagrebu u 44. godini života.

Rodio se kao drugo dete poznatog glumca Borisa Dvornika i majke Diane Tomić u Splitu. Imao je još starijeg brata Deana, s kojim je zajedno vrlo rano počeo glumiti u kultnoj seriji Miljenka Smoje, "Naše malo misto". Pohađao je i muzičku školu, ali ga klasična muzika nije zanimala pa je ubrzo napušta. Dina nije zanimala ni gluma stoga se odlučio za bavljenje pevanjem. Godine 1981. kada je napunio 17 godina, sa svojim bratom Deanom sastavio je pop grupu nazvanu "Kineski Zid" s kojom je promovirao funk muziku. Grupa je dobila ime po zgradi u kojoj su živeli. 

Kineski zid se vodio funky muzičkim žanrom (stil Džejmsa Brouna, Stivija Vondera, grupe "Cool and the Gang", Džordž Bensona, te grupe "Earth Wind and Fire"). Za diskografsku kuću Suzy 1984. snimaju istoimeni album za kojI je Dino uradio muziku, a brat Dean pisao tekstove. Album ne bilježi neki veći uspeh, ali ostaje zapisan kao prvi snimljeni funky materijal na prostoru tadašnje Jugoslavije. Nakon objavljivanja albuma i razlike u razmišljanju između Dina i brata Deana, dolazi do njihovog razilaženja, nakon čega Dean odlazi u Ameriku, a Dino se okreće svojoj solo karijeri kroz koju postaje prava legenda hrvatske i ex YU funky muzike.

Dino je već od samih početaka imao svoju viziju muzike, ali je tada bio neshvaćen od diskografskih kuća. Bio je vrlo ustrajan i tokom sledećih pet godina se bavio instrumentalnom muzikom, komponovanjem, a jedno vreme boravi i u Londonu. Svoja prva dela Dino snima u studiju koji su u to vreme koristili i Zlatan Stipišić - Gibonni, Goran Karan i Dragan Lukić. 

Kao debitant, nastupa na "Zagreb Festu '88", sa pesmom "Tebi pripadam" i dobiva nagradu stručnog žirija za najbolju pesmu i kao novo muzičko ime. Na sceni se suprotno tradiciji, pojavio s pratećim sastavom i ponudio modernu produkciju i funky zvuk, koji je tada bio mnogo prihvatljiviji nego početkom '80-ih. Sve ovo mu je otvorilo vrata diskografije i Dino počinje raditi na materijalu za svoj prvi studijski album. 

Tadašnji Jugoton (danas Croatia Records), objavljuje njegov prvi studijski album "Dino Dvornik", na kojemu je Dino radio muziku, aranžmane, produkciju, svirao klavijature i udaraljke, dok su tekstove napisali Goran Kralj i Zlatan Stipišić - Gibonni. Na albumu se nalazi nekoliko velikih hitova, od kojih je pesma "Zašto praviš slona od mene", za koju je tekst napisao Zlatan Stipišić - Gibonni, doživela veliki uspeh. Tu su još također i hitovi "Ljubav se zove imenom tvojim" i "Ti si mi u mislima". Album je postao vrlo popularan kod publike i prodaja mu je narasla do 750.000 prodanih primjeraka. Dino je modernu domaću muziku uveo u diskoteke, gdje je do tada vladala samo strana muzika, a pre njega to je uspelo samo Oliveru Mandiću, kojeg je Dino neizmerno cenio kao muzičara. Ovakvim raspletom događaja, ostvarila mu se želja iz mladosti i uspeva popularizovati funky na prostoru nekadašnje Jugoslavije, projekat koji je započeo sa svojim bratom Deanom i "Kineskim zidom".

Godine 1990. izdaje svoj drugi studijski album "Kreativni nered", koji je radio pod velikim pritiskom, jer je trebao opravdati prvi album na kojemu su sve pesme bili hitovi. Materijal se snimao u studiju "Vatroslav Lisinski". Tekstove za pesme potpisuju Zlatan Stipišić - Gibonni, Rambo Amadeus i novinar Ozren Kanceljak, a u studiju gostuju Neno Belan i Dragan Lukić. Album donosi nekoliko hitova, a najpoznatiju među njima "Jače manijače", osmislio je Rambo Amadeus, kojemu je Dino gostovao na njegovom albumu iz 1989. g. "Hoćemo Gusle!". Ista pesmaa, snimljena je na maksi singlu i podeljena je po diskotekama širom bivše Jugoslavije, gde je bila odlično prihvaćena. Nakon objavljivanja albuma, krenuo je na promotivnu turneju s članovima sastava "Jet Set" iz Zadra, a prvi koncert bio je u Domu sportova u Zagrebu. Dan prije koncerta, rodila mu se kćer Ella (23. decembra 1990.), što je dodatno osnažilo njegove emocije tako da je na sceni bio pun pozitivnih emocija i sreće. Pri samome kraju, turneja se prekida radi političke situacije u zemlji i početkom raspadanja tadašnje Jugoslavije. 

Godine 1993. izdavačka kuća Croatia Records, objavljuje njegov sledeći album "Priroda i društvo". Materijal je rađen pod utecajem tehno muzike, koja se tek pojavljivala na našim prostorima. Dino se na ovome albumu prvi puta bavi ozbiljnim životnim temama, što je opisano u pesmama "Split Junkie", "Extasy" i "The Return of a Man With a Rubber Brain". 

Dino je zbog rata, pritiska i ostalih problema pao u depresiju, što je rezultiralo teškom ovisnošću o drogama. Neko vreme ne radi ništa i vrlo brzo biva zaboravljen od medija i muzičkog sveta. Ipak 1995. godine vraća se u sam vrh domaće muzičke scene, objavivši maksi singl Afrika, na kojem je i pesma "Žigolo". "Afrika" postaje hit broj 1 koji nameće novi ritam i produkciju. Za tu pesmu 1996. godine, dobija prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu Porin, u kategoriji hit godine, produkcija i aranžman. Konkurencija za hit godine bila je i skladba "Ništa kontra Splita", od Nenada Vilovića, koju je Dino izveo na Splitskom festivalu i osvojio prvo mesto. Ova skladba postaje neslužbenom himnom grada Splita, a u Hrvatskoj je prihvaćena i kod šire publike. Godine 1995. objavljuje i uživo album koji se zove "Live In Muenchen", a snimljen je na koncertu u Münchenu. Sastav koji ga je pratio bili su članovi funk grupe "Songkillers". 

Godine 1997. izlazi njegov novi album "Enfant terrible", koji govori o njegovom životu. Materijal na albumu uz poznate plesne zvukove. Pesma "Điha, điha", postaje veliki hit i obeležava ovaj materijal. Za ovaj album, u kategoriji produkcije, 1997. godine, Dino Dvornik također dobija prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu, Porin.

Godine 1998. Croatia Records objavljuje kompilacijski album "Vidi ove pisme". Na materijalu se nalaze svi Dinini hitovi, te postaje najprodavaniji album godine i dobija prestižnu diskografsku nagradu Porin za najbolju kompilaciju godine. Nakon toga 1999. dolazi album "Big Mamma" (album), koji nije bio dobro prihvaćen kod glazbenih kritičara i ne bilježi neku bolju prodaju.

Godine 2000. dobio je nagradu diskografske kuće Croatia Records, "Zlatnu pticu", za prodaju više od 60.000 nosača zvuka.

Godine 2002. izlazi njegov novi album "Svicky". Sve skladbe potpisuje Dino Dvornik, a na materijalu gostuju još i Igor Geržina (saksofon), Mladen Baučić (saksofon), Vanda Vinter (vokal). Nakon tog albuma Dino se okreće klupskoj glazbi i počinje vežbati miksanje na gramofonima, kako bi se profilirao u DJ-a.

Godine 2008. Dino Dvornik planirao je objavljivanje svoga novog studijskog albuma pod imenom "Pandorina kutija", za izdavačku kuću Dancing Bear. Planirano je da album izađe u oktobru ili novembru i Dino je od njega mnogo očekivao, međutim iznenadna smrt, sprečila ga je da doživi njegovo objavljivanje. Album "Pandorina kutija" je 2009. godine nagrađen sa 4 Porina + Porin za životno delo.

Dino se 1989. oženio s Danijelom Kuljiš i godinu dana kasnije dobio kćer Ellu. Godine 2006. Dvornikovi su odlučili napraviti reality show po uzoru na britanske zvezde Osbournove te su ga nazvali "Dvornikovi". Show se emitovao dve sezone na RTL-u i postigao značajan uspeh.

Umro je 7. septembra 2008. godine u svom stanu, samo osamnaest dana nakon što je proslavio 44. rođendan. Dana 1. oktobra 2008. objavljeno je da je toksikološki nalaz pokazao da je Dino umro od kombinacije tableta za smirenje, protiv bolova i antidepresiva. Obdukcijski nalazi su pokazali da je Dino inače bio zdrav. Na organima nisu pronađene nikakve promjene koje bi mogle uzrokovati smrt. Razlog nije bila prevelika količina tableta, već omjer različitih biohemijski aktivnih tvari.

Dino Dvornik kremiran je i pokopan 10. septembra 2008. godine na zagrebačkom krematoriju na groblju Mirogoj. Pokopan je na vrlo poseban i jedinstven način, tako što je cela ceremonija bila u vrlo "veselom" raspoloženju. Puštala se njegova muzika te muzika koju je i sam voleo. U Splitu, njegovom rodnom gradu takđe je organizovan ispraćaj na Peristilu, gde se okupilo nekoliko hiljada ljudi i na taj način odalo počast jednoj od legendi grada Splita, Hrvatske pa i nekadašnje Jugoslavije.