Vjerski običaji Bošnjaka vezani za Kurban-bajram

Objavljeno:11.08.2019 - 06:02
A A A Times Arial

Kurban-bajram ili Hadži-bajram je muslimanski praznik koji nastupa 10. Zu-I-hidždžeta islamske lunarne godine i traje četiri dana. To je praznik koji je u uskoj vezi sa obavljanjem hadža i klanja kurbana. Sva četiri dana, koliko traje Kurban-bajram, zabranjeno je muslimanima postiti.

Posebni običaji koji su vezani isključivo za Kurban-bajram, osim nekih koji su već spomenuti, jesu sljedeći:

  • muslimani na putu od kuće do džamije na bajram-namaz uče, u sebi  i tiho, tekbire;

Po povratku iz džamije s bajram-namaza kolju se kurbani i poslije toga se kurbansko meso dijeli rodbini, komšijama i prijateljima, siromašnim i dr. 

Kurbane dijele najviše  djeca i običaj je da oni kojima se udijeli kurban daruju  djecu i  daju im bajramluk u novcu. Valja posebno naglasiti da  se pod pojmom “komšija”, kojima se, pored ostalih, dijeli i daje kurban, podrazumijevaju i komšije drugih vjeroispovjesti, jer je tako i Alejhisselam radio i postupao kada se radilo o podjeli kurbanskog mesa komšijama;

  • od kurbanskog mesa sprema se ručak kojem prisustvuju  članovi uže porodice.

Kada je riječ o kurbanu, treba reći da kod Bošnjaka postoji, reklo bi se, neka posebna vrsta kulta kurbana. Evo u i čemu u se to ogleda: poznato je da je klanje kurbana, po islamskim propisima, za one koji ispunjavaju imovinske i druge uvjete, drugostepena islamska dužnost. Međutim ima slučajeva, naročito na selu, da pojedini vjernici više drže do klanja kurbana nego do neke prvostepene islamske dužnosti, namaza ili posta, naprimjer. Naime, u narodu postoje razna vjerovanja i uvjerenja da klanje kurbana otklanja bolesti, nesreće i druge nedaće u životu onoga koji ga kolje te životu njegove porodice i sl.

U mnogim našim krajevima običaj je da pojedini ljudi kurbane za svoje mrtve kolju uoči Kurban-bajrama, iako je vrijeme i njihovog klanja od klanjanja bajram-namaza pa do zalaska sunca treći dan Kurban-bajrama. Gledano sa stanovišta islamskih propisa o kurbanu, takav “kurban” nije valjan pa makar se klao iz imovine koju je umrli ostavio i oporučio i predstavlja običnu sadaku. Osim toga, običaj je da se od takvih kurbana, koji se kolju za duše mrtvih, kako onih koji se kolju uoči Bajrama tako i onih koji se na Bajram kolju, sve meso dijeli isključivo siromasima, kako bi oni što bolje osjetili i proveli Bajram.

Jedan čudan običaj (adet) u vezi sa klanjem kurbana postoji i danas u nekim našim krajevima. Po njemu se kurbani za umrle kolju uoči Kurban-bajrama, i to u mezarlucima u kojima su imenovani mrtvi sahranjeni. Taj se običaj provodi  u Zvorniku i kurbani se dovode i kolju na Kuli kod Kaimijinog turbeta, gdje se nalaze i mezari umrlih, za čije se duše kolju. Da ovaj običaj bude još čudniji, otpaci od zaklanih kurbana zakopavaju se pored mezara umrlih, gdje su i za čije su duše i zaklani!

Običaj da se u nas, ponegdje, kurbani za mrtve kolju uoči Kurban-bajrama vjerovatno je pogrešnom analogijom nastao po tome što su pojedini imućni ljudi, u mnogim našim krajevima, pored redovnih kurbana za sebe, svoje žive i mrtve, ujedno, iz humanih razloga, još redovno klali kurbane uoči Kurban-bajrama, kao sadaku, za duše svojih umrlih, od kojih su sve meso dijelili isključivo siromašnim osobama.

Valja posebno istaći jedan novi i vrlo koristan i savremen običaj oko klanja kurbana u nas. Da bi se omogućilo i  olakšalo klanje kurbana onim vjernicima koji žele zaklati kurban, a nemaju ga gdje zaklati zbog sve veće urbanizacije i drugih uvjeta stanovanja i življenja, Rijaset IZ-e u BiH organizuje svake godine klanje kurbana za takve vjernike na svojoj farmi u Jarčedolima po svim islamskim propisima i običajima. Meso od zaklanih kurbana sprema se za ishranu učenika i učenica Gazi Husrev-begove medrese i studenata FIN-a u Sarajevu. Po onome što je u tom pogledu dosada učinjeno, a učinjeno je vrlo mnogo, i ono što se kani u dogledno vrijeme učiniti, garancija je da će to pitanje u nas biti povoljno riješeno na duži period. Posebno je zadovoljstvo što ti ljudi mogu prisustvovati klanju kurbana i obaviti, ako žele, sve druge prateće dužnosti i običaje u vezi s klanjem kurbana, kao što je: uzimanje abdesta, klanjanje dva rekata, učestvovanje u donošenju tekbira i dr.

Kao i kod drugih islamskih običaja i obreda tako i kod klanja kurbana, podjele njegovog mesa, korištenja, odnosno darivanja kurbanskih kožica, ima običaja koji, ponekad, nisu u skladu s islamskim običajima i praksom. O tome, možda, na drugom mjestu i drugom prilikom.

Zajednički bajramski običaji

Običaji koji su zajednički za oba bajrama mogli bi se ukratko ovako opisati:

Za bajrame se pripremaju da ih što ljepše dočekaju i provedu podjednako stari i mladi, bogati i siromašni, svaki na svoj način i prema svojim mogućnostima i običajima.

Uoči Bajrama, iza ikindija-namaza, a ponegdje i na bajrame ujutro, po izlasku iz džamije nakon klanjanja bajram- namaza, odrasli muškarci i djeca posjećuju i zijaret čine mezare svojih bližnjih i uče Kur’an, a najčešće suru  Jasin i sevab poklanjaju za njihove duše. U Sarajevu je običaj da se na Ramazanski bajram, odmah iza bajram-namaza, ide na zijaret mezara svojih umrlih, osim pojedinaca koji to čine uoči Bajrama. Danas je u nas običaj da i žene prilikom Bajrama sve više zijaret čine mezare svojih bližnjih, što ranije nije bio običaj.

Nekada su poslije ikindija-namaza uoči Bajrama pucali topovi ili prangije. Kao jedan vidan znak njihovog nastupanja, uoči Bajrama se, u akšamsko doba, pale kandilji na munarama i pred jacijski ezan uče salavati na njima. Na selima je doskoro bio običaj da ujutro, na bajrame, hodaju bubnjari i svirači od kuće do kuće, bubaju i sviraju na svojim bubnjevima i sviralama, a domaćini ih časte i darivaju. To se običavalo raditi naročito prvi dan Ramazanskog bajrama.

U noći uoči Bajrama običaj je da se djeca vanredno okupaju, a odrasli ujutro, prije odlaska u džamiju na bajram- namaz, a svi ukućani u te dane oblače najljepšu odjeću i obuću koju imaju. Cesto se djeci kupuje odjeća i obuća pred bajrame pa se i na taj način bajrami obilježavaju i uljepšavaju. Odrasli muškarci i muška djeca s njima odlazili su, obučeni u bajramska odijela i namirisani, u nzjbližu džamiju na sabah i bajram-namaz. Po povratku iz džamije nastaju čestitanja. Pucalo se iz lovačkih pušaka s kućnih prozora, i to mecima punjenim samo barutom, koji bi se za to posebno pripremali. I djeci se davalo da “povuku” obarač na pušci dok bi je otac, ili neko stariji, držao svojim rukama. Djeca čestitaju bajrame roditeljima ljubljenjem u desnu ruku, a roditelji uzvraćaju djeci ljubljenjem u čelo i davanjem bajramluka, obavezno u novcu, uz hajr-dovu.

Nekada su se u većim mjestima i gradovima bajram-namazi i džuma-namazi klanjali isključivo na jednom mjestu, tzv. musalli, na kojoj su se okupljali svi klanjači toga grada. Lokaliteti na kojima su se nalazile musalle i danas se tako nazivaju. Jedna musalla koja se do naših dana najviše sačuvala i zadržala od svojih obilježja jest svakako ona u Travniku.

(Vjerski običaji Muslimana/Bošnjaka; Autor: Enver Mulahalilović)

  
 

NAJGLEDANIJI VIDEO DANAS NA PORTALU:

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!