MISICA DIJANA JE PRIJE SAMO MJESEC DANA BILA PUNA ŽIVOTA: Onda je sve krenulo po zlu, a pred kraj imala JE SAMO JEDNU ŽELJU!

Dijana Milojković izgubila je bitku protiv teške bolesti i preminula u 33. godini. Istinu o tome kako je provela posljednje dane i o čemu je razmišljala Dijana je ponijela sa sobom, a samo njena porodica zna koliko su bili bolni posljednji dani i sati dok se gasio najljepši osmijeh njihove kćerke, sestre i tetke.

Svoj život u dobru i zlu nesebično je delila sa svima, bila aktivna na društvenim mrežama gdje se nije moglo naslutiti da opaka bolest ponovo dobija svoju bitku.

Poput princeze u dugoj toaleti i sa osmijehom koji liječi, petog juna pozirala je presrećna na bebi šauveru. U iščekivanju nećake koja nosi njeno ime, Dijana Milojković nije ni slutila da neće stići da uživa u njenom odrastanju. Radovala se srećnim vijestima i godinama koje dolaze. Ali je sudbina htjela drugačije. Iako se dvije godine borila sa osmijehom na licu, posljednjih mjesec dana sve se promijenilo. Šta je 30 dana u odnosu na 730 onih kojima je hrabro prkosila? Svi su bili uvjereni da će se izvući, poput onih dana kada su stizale zastrašujuće prognoze ljekara, a ona se sa njima hvatala u koštac.

Niko nije vjerovao da će bolest pobijediti njenu želju za životom i planove koje je kovala iz dana u dan, ali njen osmijeh se gasio. Dobila je mnoge bitke, ali ne i rat. Da joj ponestaje snage i oružja za borbu sa neravnopravnim neprijateljem moglo se naslutiti još tog kišnog juna kada se povukla sa društvenih mreža.

" Ja ne odustajem jer lijek je svuda oko nas, samo ga treba pronaći. Treba slušati svoj organizam i tijelo, raditi ono što mu najviše prija. Iz prirode uzimam sve ono što znam da je zdravo i da može da mi pomogne. Organizam treba da bude u alkalnom stanju, a to možemo postići sirovom ishranom. Izbacila sam slatkiše, meso i mliječne proizvode, a nabacila osmijeh, rekla je Dijana Milojković prije dvije godine.

Svi koji je poznaju znali su da želi tiho da ode. Uslijedili su apeli za krv koja joj je potrebna i tišina. Duga tišina. Ni slovo, ni riječ nešto više od mjesec dana.

Nikada nije željela sažaljenje, zato njeni profili na društvenim mrežama obiluju slikama srećnih momenata, uvijek nasmijana i sređena, pratila je modu uporedo sa ljekarskim rezultatima, nikada nije odustala od toga da bude dostojanstvena u borbi, lijepa, graciozna i ženstvena. Ni najzdravije žene na ovoj planeti nisu sijale tom radošću života kao ona, a bilo je dana kada je bilo itekako teško staviti alajner i obuti štikle, naročito nakon terapija. Ali to je za nju bio još jedan izazov.

Više nažalost ne može da čuje poruke svih ljudi koji se opraštaju od nje, vapaje bolesnih kojima je svojim primjerom ulivala nadu, ne može da vidi suze i tugu svoje porodice ali je sigurno sklopila oči svjesna šta je za posljednje dvije godine svojim riječima i osmijehom ostavila čovječanstvu.